Nijedan odnos u odrasloj dobi ne funkcionira u savršenom balansu u svakom trenutku. Život donosi različite faze, stresna razdoblja i nepredvidive situacije, pa je sasvim prirodno da u nekim razdobljima jedna osoba podnosi veći teret, ulaže više energije ili jednostavno treba više potpore. Međutim, psiholozi upozoravaju na to da postoji golema razlika između prolazne životne situacije i duboko ukorijenjenog, strukturalnog problema koji se s vremenom pretvara u tiho iskorištavanje.
Najveći razarač bliskih veza zapravo je jedna vrlo suptilna i podmukla navika. Ako se ne uoči i ne zaustavi na vrijeme, ona jamči polagan, ali siguran kraj čak i odnosa koji traju godinama i koji su preživjeli mnoge životne nedaće.
Ljudi često postanu duboko zbunjeni ili čak počnu osjećati grižnju savjesti jer primjećuju da u sebi nakupljaju bijes i zamjeranje prema bliskoj osobi. Ta situacija biva još gora ako je riječ o nekome tko je u širem društvu iznimno "drag, zabavan i simpatičan". Žrtva takvog odnosa tada počinje preispitivati vlastiti razum i osjećaje, ne shvaćajući da se iza prividne idile, redovitih kava i stalnih poruka zapravo krije obrazac ponašanja koji je pretvara u pasivnog promatrača i emocionalnog donatora.
Stručnjaci ističu da u ovakvim situacijama naše tijelo često prepozna problem puno prije uma. Kad se ova destruktivna dinamika uvuče u odnos, druženja i razgovori koji bi trebali pružati opuštanje, puniti baterije i donositi radost odjednom počinju djelovati kao stres-test ili naporan, neplaćeni posao. Umjesto da s kave odlazite sretni, rasterećeni i puni poleta, kući se vraćate s osjećajem duboke emocionalne iscijeđenosti, praznine i neobjašnjivog umora.
Posebno opasna zamka krije se u modernom rječniku popularne psihologije. Danas se u društvu često ističe važnost zaštite vlastitog prostora, vremena i energije, što na prvi pogled zvuči zdravo i zrelo. Međutim, kada ta praksa postane jednosmjerna ulica, ti takozvani "zdravi mehanizmi" pretvaraju se u neizrečena, rigidna pravila koja služe isključivo komoditetu jedne strane. Ako se vaše vlastite potrebe i granice tretiraju tek kao usputni, neobvezujući prijedlozi, dok su tuđe postavljene kao sveto pismo, vi nesvjesno pristajete na ulogu manje važne osobe u toj dinamici.
Znanstvena istraživanja iz područja mentalnog zdravlja i socijalne potpore jasno pokazuju da za kvalitetu i dugovječnost odnosa uopće nije presudan broj prijatelja koje imamo, pa čak ni to koliko se često formalno čujemo. Ono što doista drži ljude na okupu jest osjećaj da u tom mikrosvijetu postoji pravedna, obostrano korisna razmjena.
Ako se u nekom odnosu konstantno osjećate frustrirano, nevidljivo i umorno, vrijeme je da dobro razmislite i pogledate ispod površine. Odnosi koji vas dugoročno koštaju puno više nego što vam vraćaju na kraju ne donose ništa osim tihe ogorčenosti i ozbiljne emocionalne štete.
Svi smo imali to jedno prijateljstvo u kojem se činilo da jedna strana uvijek ulaže više – prilagođava svoje vrijeme, prva upućuje pozive i satima strpljivo sluša tuđe probleme, dok njezine vlastite novosti i brige redovito ostaju po strani. Psiholog Mark Travers ističe da naše tijelo često prepozna problem prije uma. Kad se naruši uzajamnost, razgovori koji bi trebali pružati osjećaj povezanosti i opuštanja odjednom počinju djelovati kao još jedna teška obveza, a nakon druženja, umjesto zadovoljstva, ostaje samo osjećaj duboke emocionalne iscrpljenosti.
Stoga savjetuju da pažljivije pogledate odnose u kojima se osjećate frustrirano ili udaljeno, jer se iza tog osjećaja vrlo često krije dugotrajna neravnoteža u kojoj jedna osoba troši golemu energiju na odnos koji je zapravo – jednosmjerna ulica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....