Pjesma “Bacila je sve niz rijeku” sarajevske grupe Indexi prvi put je izvedena 1974. godine, a pola stoljeća kasnije, i dalje izaziva emocije kod svake nove generacije slušatelja. Iza ove legendarne balade, koja je odavno prerasla glazbene okvire i postala dio kolektivne memorije, kriju se – dvije istinite, tragične ljubavne priče.
Prva je ona pjevača Davorina Popovića, koji je bio u ozbiljnoj vezi s djevojkom iz Sarajeva. Planirali su brak, čekali dijete – no netom prije vjenčanja, ona je prekinula trudnoću i bez riječi otišla u Ameriku.
Davorin je ostao bez odgovora, a bol koju je osjećao pretočena je u stihove:
- Nosila je našu ljubav, našu sreću, prvi cvijet, bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet.
yDruga priča dolazi od Kemala Montena, autora teksta. Kao mladić, zaljubio se u djevojku iz Čapljine. Nije znao gdje živi, ali ju je odlučio potražiti. Vlakom se zaputio prema jugu, bez ikakvih podataka – osim slike u glavi.
- Naišao sam na nju slučajno. Stajala je na ćošku, bosa, okružena cvijećem koje je prodavala. Taj prizor nikad nisam zaboravio, ispričao je jednom prilikom. Upravo iz toga je nastao stih “Stajala je usred bašte, ko najljepši cvijet.”
Melodiju pjesme napisao je basist Indexa, Fadil Redžić, i to tijekom turneje po tadašnjem Sovjetskom Savezu. U hotelskoj sobi, udaljen od obitelji i preplavljen tugom, uzeo je gitaru i zapisao glazbenu temu. Po povratku u Sarajevo, predao ju je Montenu.
- Kemo se odmah zaljubio u melodiju i napisao tekst. Meni to u početku Usred terase nije baš leglo, ali poslije mi je odgovarala, izuzetan tekst priznao je Redžić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....