Nitko ne ulazi u brak s mišlju da će završiti razvodom. No, statistike pokazuju da između 35 i 50 posto prvih brakova završi upravo tako, a brojke kod ponovnih brakova još su veće. Iako to iskustvo pogađa golem broj ljudi, razvod i dalje nosi stigmu, a emocionalna težina gotovo je uvijek ista: gubitak iluzija, strah od samoće i osjećaj da se život raspada.
Stručnjaci se slažu: razvod nije samo kraj jednog odnosa, nego i složen proces žalovanja, često usporediv s tugom nakon smrti bliske osobe. Pet faza kroz koje mnogi prolaze: poricanje, ljutnja, pregovaranje, depresija i prihvaćanje ne odvijaju se uvijek tim redoslijedom, niti u istom vremenskom okviru. Vraćanje na ranije faze normalno je, kao i neočekivani valovi tuge koji se pojave i godinama kasnije.
Upravo zato važno je razumjeti ove faze i znati da svaka od njih, koliko god bila bolna, predstavlja korak prema oporavku.
1. Poricanje
U početku je prirodno odbijati suočavanje s realnošću. Ljudi se nadaju da će partner promijeniti mišljenje ili da će se problemi sami od sebe riješiti. Poricanje može izgledati i kao potiskivanje vlastitog nezadovoljstva, pokušaj da se uvjerimo da “nije tako loše”. No, produženo življenje u toj fazi odgađa ozdravljenje.
2. Ljutnja
Kada istina počne prodirati, javlja se bijes. On može biti usmjeren prema bivšem partneru, ali i prema samome sebi zbog izgubljenih godina ili propuštenih prilika. Iako bolna, ljutnja je važan ventil. Ako se iskoristi konstruktivno, može postati gorivo za promjene, snaga za postavljanje granica, donošenje odluka i ponovno preuzimanje kontrole nad vlastitim životom.
3. Pregovaranje
U ovoj fazi javlja se želja da se brak „spasi“ makar simboličnim gestama ili pokušajima povratka na staro. Pregovaranje je, u suštini, strah od nepoznatog i pokušaj da se odgodi konačno suočavanje. Iako prirodan, ovaj proces rijetko donosi trajna rješenja.
4. Tuga i depresija
Kada iluzije prestanu, ostaje praznina. Tuga u ovoj fazi nije samo zbog gubitka partnera, nego i zbog snova koji se neće ostvariti, zajedničkih planova, zamišljene budućnosti, obiteljskih slika koje više ne postoje. Normalno je osjećati usamljenost i nesigurnost, ali ako se tuga produlji i preraste u potpuni gubitak volje, vrijeme je potražiti stručnu pomoć. Terapija može biti ključna i za pojedinca i za obitelj.
5. Prihvaćanje
Najzad, dolazi trenutak kada se bivši partner više ne pojavljuje u mislima pri svakoj sitnici, a pogled se usmjerava prema naprijed. Prihvaćanje ne znači zaborav, nego pomirenje, svjesnost da prošlost ne može biti drukčija i da život unatoč svemu ide dalje. To je faza u kojoj se ponovno grade rutine, otkrivaju novi interesi, učvršćuju prijateljstva i otvaraju vrata novim iskustvima, bilo da je riječ o poslu, hobijima ili novim ljubavima.
Kako dalje?
Razvod je bolan, ali nije kraj. On je završetak jedne priče i prilika za početak nove. Svima je tempo drukčiji, nekome je dovoljno pola godine, nekome nekoliko godina. No, zajedničko je jedno: oporavak dolazi tek kada osoba prestane sebe kažnjavati i nauči biti blaga prema vlastitim emocijama.
Podrška bliskih ljudi, terapeuta ili grupa može značajno olakšati cijeli proces. Pomažu samoempatija i male navike brige o sebi: šetnja, tjelesna aktivnost, meditacija, druženje s prijateljima, vođenje dnevnika.
Mnogi ljudi svjedoče da su tek nakon razvoda počeli živjeti život u kojem su istinski zadovoljni, neki sami, neki u novim, zdravijim odnosima. Ono što je zajedničko svima jest spoznaja da je razvod, koliko god težak bio, otvorio prostor za rast. Jer, razvod ne definira kraj. On otvara vrata u novi život, onaj u kojem vi birate pravila.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....