Dok temperature već danima ‘plešu‘ oko nule, a dim koji suklja iz brojnih dimnjaka svakodnevni je prizor širom Lijepe Naše, dimnjačari ulaze u najintenzivnije razdoblje godine. Sezona grijanja je vrijeme kad na vidjelo dolaze i posljedice zanemarivanja kad je u pitanju održavanje dimnjaka - prema upozorenjima hrvatskih dimnjačarskih udruga, upravo se tijekom zimskih mjeseci bilježi najveći broj intervencija, ali i požara dimnjaka, trovanja ugljičnim monoksidom te oštećenja dimovodnih sustava. Razlog je jednostavan: dimnjak koji se ne koristi mjesecima naglo se stavlja u puni pogon, ponekad bez prethodnog pregleda, piše Jutarnji list.
Stručnjaci ističu da dimnjak nije pasivni dio kuće, već tehnički sustav koji mora izdržati visoke temperature, vlagu, smrzavanje i kemijske spojeve nastale izgaranjem. Tijekom sezone grijanja kroz njega svakodnevno prolaze vrući dimni plinovi koji se pri dodiru s hladnim stijenkama kondenziraju, stvarajući vlagu, kiselinu i naslage čađe. Upravo te naslage predstavljaju jednu od najvećih opasnosti.
Čađa i katran nakupljaju se osobito kod loženja vlažnih drva, otpada ili nekvalitetnog goriva. U takvim uvjetima unutarnje stijenke dimnjaka postaju zapaljive, a temperatura zapaljenja čađe može se postići u svega nekoliko minuta jačeg loženja. Požar dimnjaka prepoznaje se po snažnom huku, iskrenju i izrazito visokoj temperaturi, a posljedice mogu biti puknuća dimnjaka, zapaljenje krovišta ili širenje vatre na cijeli objekt.
Osim požara, jedna od najpodcijenjenih opasnosti zime je ugljični monoksid – bezbojan, bezmirisan i iznimno otrovan plin. Dimnjačari upozoravaju da do njegova povrata u prostor dolazi kada dimnjak nema dovoljan potisak, kada je djelomično začepljen ili kada je dovod svježeg zraka onemogućen modernom stolarijom. U takvim situacijama plin se ne odvodi prema krovu, već se vraća u prostor u kojem ljudi borave.
Redovito održavanje tijekom sezone grijanja zato se ne odnosi samo na jednu kontrolu godišnje, na što upozorava i Željko Dorotić, upravitelj zagrebačke Dimnjačarske obrtničke zadruge, koji se ovim zanimanjem bavi već 26 godina:
- Lokalna samouprava jasno propisuje, i to Odlukom o obavljanju dimnjačarskih poslova, koliko puta tijekom godine treba čistiti dimnjak. Ta odluka nije jedinstvena za područje cijele Hrvatske, svaka lokalna samouprava ima svoju odluku jer sezona grijanja u različitim dijelovima naše zemlje traje različito. Gdje je prošla plinofikacija, mogu reći da više i nemamo klasične sezone grijanja. Zašto? Protočni plinski uređaji, koji se koriste za grijanje tijekom zimske sezone, tijekom cijele godine se koriste i za zagrijavanje potrošne tople vode. Dakle, tu više nemamo sezonu grijanja, važno je napraviti kontrolu, odnosno čišćenje, minimalno jednom godišnje. Nije bitno koji ćemo dio godine to za to izabrati, važno je da se minimalno jedanput godišnje ta kontrola obavi. Tu bih spomenuo još i plinske uređaje grupe B11, koji su potencijalno najopasniji za same korisnike. Odlukom Grada Zagreba propisana je čak do tri puta godišnje kontrola tih dimnjaka, ovisno o tome koriste li se samo za grijanje ili za pripremu potrošne tople vode.
Koji su to konkretno uređaji?
- Konkretno, to su atmosferski plinski uređaji grupe B11, koji zrak za izgaranje uzimaju iz prostora, a putem podtlaka u dimnjaku dimni plinovi se dalje odvode u atmosferu. Jako često tu neki čimbenici mogu prouzročiti povrat dimnih plinova u prostor, kao što su brtvena stolarija, kuhinjska napa, vremenske prilike i neprilike, jak vjetar, u ljetnim mjesecima i toplinska inverzija - kaže Dorotić, pojašnjavajući što je točno toplinska inverzija:
- Na primjer, ljeti temperatura na krovu može dostići temperaturu od 45°C, a u stanu je ugodnih 23°C jer nam radi klima. Tada dolazi do toplinske inverzije, kad dimnjak, jednostavnim rječnikom, ne vuče, i lako može doći do povrata dimnih plinova u prostor. Samim time i do neželjenih posljedica. Ako se u stanu koristi kuhinjska napa ili nekakav drugi ventilator, potrebno je ugraditi solo-šalter koji anulira istovremeni rad plinskog uređaja i tog uređaja, odnosno kuhinjske nape.
Dorotić upozorava i na probleme koji se mogu pojaviti pri obnovi pročelja zgrada:
- Kod energetske obnove stambenih zgrada jako se malo pozornosti polaže na to kakvi su plinski uređaji instalirani unutar stambenih jedinica. A to je jako važno. Dakle, projektira se toplinska ovojnica, brtvena stolarija, a ne provjeri se kakvi su plinski uređaji unutra. Kad se postavi brtvena stolarija može doći do povrata dimnih plinova u prostor jer se drastično promijene uvjeti za rad plinskih uređaja grupe B11 koje sam spomenuo, koji zrak za izgaranje uzimaju iz prostora. To su najčešći problemi tijekom zime što se tiče plinskog goriva.
Kad je riječ o domaćinstvima koja za grijanje koriste kruta goriva, Dorotić apelira da vlasnici gorivo ne nabavljaju u zadnji čas:
- Najviše je problema s vlasnicima objekata koji dosta kasno nabave ogrjevno drvo, a takvih je puno. Jer takvo se drvo nije dovoljno osušilo i nije spremno za loženje. Sirovo drvo tijekom izgaranja oslobađa puno vlage, koja se isparava, a unutar vertikale dimnjaka se potom taloži smola. To može dovesti do začepljenja, odnosno do požara unutar dimnjaka.
Zanimalo nas je i utječu li na stanje dimnjaka i dimovodnih cijevi i niske zimske temperature, vlaga, led:
- Naravno, pogotovo ako je dimnjak s vanjske strane, u hladnom dijelu. Ako nije unutar objekta, dolazi do kondenzacije dimnih plinova. Ako dimnjak pri vrhu nema radnu temperaturu 60 stupnjeva, dolazi do kondenzacije. Neki su dimnjaci kod kondenzacijskih plinskih uređaja pripremljeni za prihvat takvog ložišta, odnosno za kondenzat koji će se pojaviti unutar samog dimnjaka. Međutim, kad se kondenzat pojavi kod ložišta koja nisu predviđena za kondenzaciju, onda može doći do povrata dimnih plinova u prostor, kod krutih goriva do kondenzacije i pojave smole i katrana unutar same stijenke dimnjaka.
Postoje li znakovi da dimnjak ne vuče dobro, da postoji potencijalna opasnost, može li se to nekako uočiti?
- Kod tih plinskih uređaja, atmosferskih, ugljični monoksid nećemo osjetiti, jer nema mirisa, okusa, boje. Pokazatelj nam može biti orošavanje glatkih predmeta unutar stana: fronte namještaja, kupaonske pločice... A kod krutog ogrjeva, pokazatelj nam može biti velika količina dima kod otvaranja ložišta koja se vraća u prostor, ili ako se konstantno, kod loženja, dim vraća u prostor. To su znakovi da je najvjerojatnije došlo do začepljenja unutar dimnjaka - tvrdi Dorotić.
Upravitelj zagrebačke Dimnjačarske obrtničke zadruge upozorava na potrebu - i obvezu - da građani jednom godišnje sami pozovu dimnjačara, ako ih dimnjačar sam nije pronašao pri svom redovitom obilasku, da napravi kontrolu dimnjaka i ložišta, odnosno ovlaštenog servisera da napravi servis uređaja:
- Tu je prvenstveno riječ o sigurnosti. I ako je dimnjačar upozorio na nekakve nepravilnosti ili napisao obavijest o neispravnosti, građani trebaju to poštivati, jer se prvenstveno radi o sigurnosti samih korisnika. Prema Zakonu o zaštiti od požara, članak 38. je definirao da svaki korisnik mora posjedovati dokumentaciju ispravnosti svog dimnjaka. Korisnik može postaviti bilo kakvu cijev i reći da je to dimnjak, ali mora posjedovati dokumentaciju koja dokazuje da je taj dimnjak ispravan - zaključuje Dorotić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....