Nikola Borić, sedmerostruki prvak države u triatlonu, bio je jedan od najboljih svjetskih atletskih trenera, a prije 12 godina odlučio se na radikalan potez - otišao je živjeti u selo Kokočak koje se nalazi u Parku prirode Papuk, a svoje tri tvrtke vrijedne milijune eura je poklonio.
U to je vrijeme bio glavni trener turske atletske reprezentacije za OI u Londonu, pripremao trkače iz Etiopije za SP u Berlinu i trenirao najbolje dugoprugaše svijeta.
Sada je javnost uzburkao odlukom da takav život - napusti najavivši radikalan zaokret. Prodao je, navodi na društvenim mrežama, sve što ima i kreće na put dug 3500 kilometara prema Atlantiku.
U objavi Borić otvoreno priznaje da su se on i njegova partnerica Zorana odlučili odreći svih materijalnih sigurnosti. Sprema se na put Europom, i to na konju, bez sedla i uzdi.
- Prodali smo našu Šumsku farmu, prodali smo kuću, štale i kokošinjce, prodali smo 5 hektara plodne slavonske zemlje… Zorana je dala nedavno otkaz, a ja posao nemam već 12 godina. Nije nam ostalo ništa materijalno što nas veže i sada nas malo hvata panika. Ona se žali danima da je boli glava i rastura trbuh... - napisao je.
- Znam da će uskoro doći ljeto kada ću krenuti prema zapadu. Neće to biti romantičan početak, neće svirati violine niti će netko mahati bijelom maramicom s suzom u oku. Bit će sparno jutro, početak ljeta, zrak težak kao ovrha zbog neplaćenih računa za prometne kazne. Psi će lajati, susjedi će gledati preko ograde, ukoliko neće već biti u šumi, u drvima jer obadi kreću maltretirati već oko 9 sati, a ja ću samo kimnuti glavom i krenuti.
Bez sedla. Bez uzdi. Bez potkova. Bez biča. Ništa između mene i njegovih leđa osim znoja. Ništa između njegovih kopita i zemlje osim zemlje same.
Prvih kilometara bit ću glup i ponosan. Leđa će mi gorjeti, bedra drhtati, koža se guliti. Svaki pokret podsjećat će me da nisam junak, poglavica, Siux sa sto orlovih pera na glavi iz Western filma nego čovjek od mesa, s kostima koje škripe nakon 50 godina rasturanja. Ali poslije nekoliko dana bol će postati ritam. Ritam će postati tišina. A tišina će postati dom.
To će biti moje hodočašće od 3500 km, da se ogolim do kostiju, da spoznam krajnost i da pucam po šavovima ko stari, žuti plišani medo bez jednog oka iz kojeg cure komadi spužve svakim pomicanjem.
Krenut ću iz Hrvatske dok će polja već biti zlatna, dok će pšenica šuštati kao šapat iza leđa. Preći ću granicu bez fanfara. Nitko neće zapisati moj odlazak. Europa će me dočekati ravnodušno, kao konobar koji ne pita tko si niti što ćeš popiti jer on zna svoje stalne pijance, samo će natočiti, bez pitanja... - navodi, između ostalog, u svojoj objavi Borić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....