Prisilna kontrola često igra središnju ulogu u obiteljskom nasilju. Međutim, ovaj oblik nasilnog ponašanja ponekad je teško prepoznati zbog svoje suptilne i postupne prirode. Od financijskih prijetnji do manipulacije računima na društvenim mrežama, pa sve do ograničavanja kontakta s vanjskim svijetom, djela koercivne kontrole mogu biti opasna i štetna te često prerastaju u druge oblike nasilja ili se s njima pojavljuju istodobno. U nastavku ćemo istražiti složenu prirodu koercivne kontrole, njezin mogući utjecaj na mentalno zdravlje ljudi koji su joj izloženi te načine pronalaska pomoći i oporavka.
Prisilna kontrola predstavlja obrazac ponašanja osmišljen kako bi se osobi oduzeo osjećaj autonomije i vlastite vrijednosti. Najčešće se pojavljuje u intimnim ili obiteljskim odnosima. Umjesto fizičke sile, osoba koja koristi ovaj oblik nasilja manipulira i zastrašuje svoju metu psihološkim sredstvima.
Sve počinje zabranama
Koercivno ponašanje u odnosima rijetko započinje otvorenim zabranama; ono se obično postupno razvija. Može uključivati nadziranje komunikacije, čitanje poruka ili e-pošte bez dopuštenja, strogo kontroliranje financija ili zahtijevanje potpune kontrole nad potrošnjom, omalovažavajuće komentare prikrivene kao šale ili kritike, te odvraćanje od druženja s bliskim osobama pod izlikom zabrinutosti. Ponekad se pojavljuju i prijetnje prekidom odnosa, nevjerom ili emocionalnim kažnjavanjem ako se osoba ne povinuje zahtjevima.
Koercivne obrasce dodatno može obilježiti inzistiranje na dobivanju lozinki i praćenju lokacije putem mobitela, nametanje svakodnevnih rutina poput određivanja što će netko nositi ili kada će jesti, prijetnje financijskim sankcijama ili stalno potkopavanje samopouzdanja propitivanjem odluka i sposobnosti. U ekstremnim slučajevima, zlostavljač može ponavljati prijetnje da će nauditi sebi ili drugima ako partner pokuša otići, prenosi Better help.
Nasilje je često prikriveno
Prisilna kontrola smatra se oblikom obiteljskog nasilja. Obiteljsko nasilje obuhvaća svaki incident ili niz incidenata kontrolirajućeg, prisilnog, prijetećeg ponašanja, nasilja ili zlostavljanja među osobama koje žive zajedno, bilo da su partneri ili članovi obitelji. Iako mnogi obiteljsko nasilje povezuju isključivo s fizičkim napadima, poput udaranja, gušenja ili guranja, ono se može pojaviti i bez fizičke sile - kroz emocionalno, psihološko ili financijsko zlostavljanje. Primjerice, žrtva može trpjeti stalno ponižavanje, nadzor, ograničavanje ili prijetnje koje ne ostavljaju fizičke tragove, ali imaju duboke posljedice.
Ovaj oblik nasilja često je prikriven, a njegova se šteta događa iza zatvorenih vrata, bez jasnih znakova izvana. Za razliku od povremenih ili izoliranih incidenata nasilja, koercivna kontrola je dugotrajna, sustavna i često strateška. Zlostavljač može nametati proizvoljna pravila koja mijenja prema vlastitom nahođenju, kako bi osigurao da je žrtva stalno napeta i nesigurna. Ona može biti suptilna poput kritiziranja odjeće ili izrazito otvorena, poput prijetnji oduzimanjem djece ili uskraćivanjem pristupa novcu.
Žrtve osjećaju ogroman strah
Prisilna kontrola postupno može narušiti osobnu slobodu. Kada je osoba neprestano pod pritiskom da se ponaša na određeni način, da ograničava svoje kontakte, troši novac prema tuđim željama i izbjegava svako odstupanje zbog straha od posljedica, ona s vremenom gubi osjećaj vlastite agencije.
Ta se šteta može očitovati u nemogućnosti dobivanja ili zadržavanja posla, nemogućnosti održavanja podržavajućih odnosa, teškoćama u donošenju odluka bez straha od kazne, gubitku osjećaja blagostanja, sigurnosti i identiteta, te u nesposobnosti da sigurno napusti odnos, osobito ako je zlostavljač preuzeo kontrolu nad financijama ili koristi prijetnje.
Jedan od najvažnijih učinaka koercivne kontrole je izolacija. Žrtvin se društveni krug postupno smanjuje jer im se odvraća ili zabranjuje kontakt s obitelji i prijateljima, onemogućuje odlazak na posao ili korištenje društvenih mreža. S vremenom njihova svakodnevica postaje sve ograničenija, što stvara ovisnost o zlostavljaču. Izolacija otežava drugima da uoče što se događa, a žrtvi da potraži pomoć, što može biti posebno opasno ako koercivna kontrola preraste u fizičko nasilje.
Doživljavanje prisilne kontrole može dovesti do ozbiljnih emocionalnih i psiholoških posljedica. Stalno preispitivanje sebe, gubitak autonomije i strah od pogrešnog postupka stvaraju velik emocionalni teret. Česte reakcije uključuju tjeskobu, napadaje panike, poteškoće sa spavanjem, emocionalnu otupjelost, depresiju, probleme s koncentracijom i donošenjem odluka te osjećaj odvojenosti od sebe ili drugih.
Posljedice su dugotrajne
Čak i nakon završetka zlostavljačkog odnosa posljedice mogu trajati. Oporavak zahtijeva vrijeme i strpljenje, osobito ako je zlostavljanje bilo dugotrajno. Dugoročne posljedice mogu uključivati posttraumatski stresni poremećaj, kroničnu tjeskobu ili depresiju, nisko samopoštovanje i narušeni osjećaj identiteta.
Ako vi ili netko koga poznajete proživljava koercivnu kontrolu ili neki drugi oblik zlostavljanja u vezi, postoje načini da se potraži pomoć. To mogu biti nacionalne telefonske linije za žrtve obiteljskog nasilja, organizacije koje se bave prevencijom nasilja u vezama, lokalna skloništa i savjetovališta ili liječnici primarne zdravstvene zaštite, piše Better help.
I nakon dugotrajnog obiteljskog nasilja moguće je krenuti putem oporavka. Povratak osobnog identiteta i mentalnog zdravlja nakon izlaska iz zlostavljačke situacije zahtijeva vrijeme, ali uz odgovarajuću podršku, emocionalni i psihološki oporavak je ostvariv.
Proces može uključivati rad s terapeutom educiranim za rad s traumom, izgradnju mreže podrške među prijateljima, članovima obitelji i grupama preživjelih, ponovno učenje postavljanja granica, izražavanje misli i osjećaja kroz pisanje ili kreativne aktivnosti te istraživanje sigurnosnih i pravnih mogućnosti kada je potrebno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....