Za Splićanku Marinu Božić karcinom dojke je predstavljao raspad koji je život pretvorio u krhotine koje je mukotrpno trebalo sastavljati iznova. To je nešto što se događa drugima, kad čuješ da netko ima karcinom to znači da stoji pred otvorenim grobom u koji će svakog sekunda upasti – bile su Marinine predodžbe o opakoj bolesti prije no što je i sama postala njenom žrtvom.
Ali, žrtva je posljednja asocijacija koju bi primjenili na ovu veselu i nasmijanu ženu. Ona umjesto sažaljenja traži ljubav, umjesto fatalističke predaje pred bolešću ona uživa u salsi i bachati, u glazbi Vasca Rossija i Ultima, u šetnjama kroz prirodu i društvu prijatelja i obitelji. O svom životu nakon dijagnoze, svim lijepim i tužnim trenucima, bitkama i borbama, kako fizičkim tako i duhovnim...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....