Roditelji su oni koji nas podižu od najranijeg doba i kao takvi su izuzetno važni u životu. Isto tako odnosi s roditeljima znaju biti delikatni i narušeni da se zaborave ona izvorna životna polazišta. Bude tu i normalnih razvojnih propitivanja koliko su nam roditelji dali u emotivnom, životnom, pa i materijalnom smislu i jesu li mogli dati više.
U materijalnim i novčanim situacijama i problemima često se znaju odražavati osobni odnosi. Teško je naći nekoga, makar bio i najuspješniji, koji ponekad nije upao u novčane probleme. Neki se tada za pozajmicu obrate bankama i drugim novčarskim institucijama, a neki se okrenu prijateljima, rodbini, pa i roditeljima.
Jedan korisnik Reddita javno je upitao "U kojoj mjeri su vam roditelji financijski pomogli u životu?".
Ovako je on izložio svoj slučaj:
"Moj primjer je takav da sam se rano odselio od doma, živio sam najprije u najmu, štedio, pa onda u konačnici sa ženom i kupio stan na kredit. Nikad nisam ništa tražio svoje roditelje i bio sam ponosan na to iako su dobrostojeći.
Privatnik sam godinama i posao je išao uzlaznom putanjom (nisam sad tukao milijune, ali mjesečno bih znao čistoga zaraditi u prosjeku 4000 eura, a nekih boljih mjeseci i više) do prošle godine, koja je završila s određenim gubitkom i prihodi su mi se prepolovili jer sam izgubio jednog bitnog klijenta. I dalje sam zarađivao iznadprosječno i sve to ne bi bilo toliko kritično da privatni troškovi i stil života nisu pratili prihode sve ove godine i da žena i ja nemamo samo hladnog pogona 2500 eura. Sve me to i psihički malo pogodilo, tako da sam i izgubio volju za poslom i propustio par dobrih prilika.
Crni fond se potrošio tijekom godine i na kraju sam se našao u problemu, u jednom trenutku došla je voda do grla i trebala mi je određena svota novca da riješim neke stvari", uvodno je kazao jedan korisnik na Redditu.
"Starcima nisam ništa pričao o tome, iako su skužili da nešto ne štima i pitali su me jedno 10 puta mogu li mi kako pomoći, ali sam bio preponosan kazati da trebam pomoć. Na kraju sam ipak sjeo sa starim i rekao mu kako stvari stoje, čovjek mi je ne postavljajući previše pitanja kako i zašto dao potreban iznos.
Inzistirao sam da se radi o posudbi i da ću mu vraćati svaki mjesec, a on je rekao da vratim kad budem u mogućnosti.
Napomenuo je i da je sretan što mi može pomoći, njima nije nitko mogao i jednom su doslovno zbog par stotina maraka izgubili i auto.
Da se to u tom trenutku nije dogodilo, vjerojatno bih i ja morao prodati jedan auto i skroz bih "grunuo". Ovako sam mogao odahnuti od problema, dati si 2-3 tjedna mira da ne razmišljam ni o čemu, krenuo u nove pobjede i posao se opet nekako zakotrljao.
"Jesu li vama roditelji ikad pomogli na sličan način?", upitao je on korisnike platforme.
I oni su iznijeli vlastita iskustva sa svojim roditeljima, koja se često dijametralno razlikuju:
"Ja nemam imućne roditelje, ali imam brata koji je malo reći dobrostojeći i koji bi mi od danas do sutra pomogao ne pitajući o čemu se radi i kada ću vratiti. Nisam pomoć trebala do sada, ali lijepo je znati da imaš nekog nazvati ako zapne";
"Ako mi ne uzimaju, ja sam sretna. Toliko su pomogli";
"Meni su odmogli maksimalno. Stari nas je napravio da ga ima tko uzdržavati nakon što mu starci umru. Najveći ponos mu je što nije radio dana u svom životu i još se hvali s tim. Od 16. godine radim i dajem novce doma";
"Moji su me odškolovali, 3 godine u Hrvatskoj i 3 godine vani. Zadnja godina je bila intenzivna jer nisam mogla raditi studentski posao uz faks, oni su mi plaćali sobu i život. Dakle slali su mi 900 eura mjesečno i plaćali mobitel (internet i što već) godinu dana. Do neba sam im zahvalna, nisam mogla poželjeti bolje roditelje. Nadam se da ću im sve to na neki način jednog dana vratiti";
"Apsolutno ništa, još sam ja njima kao student davala od svoje stipendije. Znači tehnički su mi odmogli";
"Jako puno, a da nisam pitao išta. Kuću dobio iz nule, zemljište na meni od 1500 m2 na moru. Uvijek su bili podrška u svemu. Nikad im nisam napravio problem. Ništa od toga nisam tražio. Najiskrenije, sve bih dao za njih i ne dam na njih";
"Ja sam trenutno studentica. Moj odabir je bio da putujem svaki dan sat i 15 minuta do fakulteta vlakom, no, naravno, ja sam to odabrala jer ne znam kako bi mi oni davali za stan. Rastavljeni su i mjesečno mi mama da 100 eura i tata 100. Tata radi u Austriji i ima superplaću, ali to je sve što mi daje, niti ikad pita je l‘ mi treba što nit išta. Kada završim faks, to će nestat isto. Majka je druga priča, nema tolika primanja, žena kraljica uvijek bi dala i zadnji cent. Od nje naravno ni ne želim tražiti novac jer imam krov nad glavom. Jedva čekam završiti fakultet pa pomoći majci", dio je odgovora na osjetljivo pitanje na Redditu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....