Danas zvuči čudno, ali svećenici i monasi su u srednjem vijeku držali pse, pogotovo one manjeg rasta. Dapače, bili su im vrlo korisni, grijali su noge tijekom molitve ili za vrijeme prepisivanja knjiga u skriptorijima! Dolazak sa psima u crkvu, barem za “finu” gospodu bilo je nešto posve normalno.
Karlo Velikiu jednom je trenutku zabranio takvu praksu, no onda su njegovi velomože odbili ući u crkvu! Nekoliko stoljeća poslije engleski biskup moli jednu vojvotkinju da više ne dovodi svoje pse na misu jer se nema snage nadglasavati s njihovim lajanjem – izvadak je iz jedinstvenog predavanja “Psi u srednjem vijeku” književnice, po struci arheologinje Rujane Jeger, koje je održala u splitskom Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika zadnjeg dana Međunarodnog festivala arhe...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....