Prije 18 godina dogodila se prometna nesreća u kojoj je život prerano izgubio veliki Toše Proeski. Imao je svega 26 godina kad je tog kobnog jutra, u 6:20 poginuo na autocesti A3 kod Nove Gradiške. Da su se životne okolnosti rasplele onako kako smo se svi nadali, Toše bi danas slavio 45. rođendan.
Toše je bio mnogo više od estradne zvijezde; bio je rijedak fenomen koji je svojim glasom i karizmom uspio povezati nekadašnje prostore. Njegove pjesme i dalje su nezaobilazan dio radijskog etera, a legenda o skromnom mladiću nastavlja živjeti kroz nove generacije.
Put do uspjeha
Njegova priča započela je u Prilepu, dok je odrastao u Kruševu unutar skromne obitelji. Glazba mu je bila u genima – otac Nikola bio je samouki glazbenik, a od majke Dominike naslijedio je prepoznatljivu boju glasa. Prvi javni nastup zabilježio je kao dvanaestogodišnjak na festivalu "Zlatno slavejče", pjevajući na cincarskom jeziku, dok je profesionalne vode zakoračio sa samo petnaest godina.
Uspon je bio munjevit; hitovi "Usni na usni" i "Sonce vo tvoite rusi kosi" pretvorili su ga u makedonsku nacionalnu zvijezdu, a album prvijenac "Nekade vo noḱta" iz 1999. samo je potvrdio njegov nevjerojatan potencijal. Unatoč slavi, nikada nije prestao raditi na sebi; bio je briljantan student skopske Muzičke akademije, a vokalnu tehniku usavršavao je u New Yorku kod profesora Williama Rileyja, koji je podučavao i velikog Pavarottija.
Ubrzo je postalo jasno da je Makedonija premala za takav talent. Strateški je zakoračio na hrvatsko tržište duetom s Tonijem Cetinskim "Lagala nas mala", što je bio početak velike ljubavi između njega i ovdašnje publike. Album "Dan za nas" i mega-hit "Srce nije kamen" zacementirali su njegov status najizvođenijeg izvođača, a britanski BBC ga je, prepoznavši njegovu karizmu, s pravom titulirao kao "balkanskog Elvisa Presleyja".
Ono što je Tošu činilo posebnim bila je njegova duboka empatija. Humanitarno djelovanje bilo mu je jednako važno kao i pjevanje, a te je vrijednosti ponio iz roditeljskog doma. Kao regionalni veleposlanik UNICEF-a od 2004. godine, svijetu je poslao poruku pjesmom "This World", koja je postala himna ove organizacije. Njegov popis dobrih djela bio je neiscrpan – od obnove dječjih bolnica i gradnje samostana do bezbrojnih donatorskih koncerata. Čak je i sav prihod sa svog posljednjeg velikog koncerta u Skoplju, održanog 5. listopada 2007., usmjerio u obnovu škola. Često je pomagao u tajnosti, ne želeći publicitet, čime je samo opravdao nadimak "anđeo" koji su mu dodijelili obožavatelji.
Skromnost
Iza kulisa, Toše je ostao onaj isti jednostavni mladić koji je obožavao svoju obitelj. Njegova sestra Dori i zet Slaven često su isticali njegovu skromnost koja se nije mijenjala unatoč planetarnom uspjehu. Bio je duboko religiozan; ikone i brojanice bile su mu obavezni suputnici, a drveni križ iz Jeruzalema najdraža uspomena.
U svom domu u Kruševu, koji je danas pretvoren u memorijalni centar, čuvao je mnoštvo plišanih igračaka koje su mu darovali fanovi, a koje je on redovito prosljeđivao dječjim domovima. Najviše je uživao u trenucima provedenim s nećacima Kristijanom i Nikolom. Bio je čovjek bez mrlje u karijeri, netko tko je uživao u sitnim ljudskim užicima poput piva ili cigarete, ali čija je suština bila sažeta u jednostavnoj poruci: "Volite se!"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....