Otac petero djece, diplomirani pravnik, trener, izbornik i bivši reprezentativac, Slaven Bilić, u intervjuu za inMagazin govorio je o mnogim životnim, zanimljivim stvarima.
Danas se dosta govori o strahu od društvenih mreža, a takav je strah nekad bio oko knjiga, prije 70 godina oko televizije ili radija… Kako Slaven gleda na utjecaj društvenih mreža na mlade?
"To je glavna tema. Ovo danas je, bar iz mog kuta gledanja, odavno prešlo neku mjeru da je to ok i puno je više negativnih nego pozitivnih stvari‘‘.
Što primjećuje na današnjim nogometašima? Što ih odvaja od vremena kad je on krenuo?
‘‘Ako ćemo gledat sve kroz Hajduka, starijoj generaciji je Frane Matošić bio veća faca od Zlatka Vujovića, Zlatko Vujović od Bokšića i Bokšić od Livaje. To je ljudski. Svaka generacija voli svoju generaciju, jer je s njom proživjela i mladost i euforiju i ono idolopoklonstvo. Pokušavam biti objektivan, ovoj generaciji ljudi fali lidera, fali onih nositelja, onih faca i karaktera. Ne govorim ja o tehnici, fali onih koji preuzimaju odgovornost. To se vidi u svakoj sferi života, pa tako i u nogometu‘‘, smatra Slaven.
Kažu da tetošimo svoju djecu, a da ih ne bi trebalo tetošiti, kako on kao roditelj tome odolijeva?
‘‘Ja sam prvi tu, neću reć podbacio, ali podbacujem. Ali se bar borim svaki dan! Nešto reagiram, nešto ne reagiram. Ja isto znam da je to loše, jer što više odgađaš to sučeljavanje s problemima… Dijete će izrast limitirano za sve izazove koji ga u životu očekuju. Nije to možda, to je milijardu posto! Ali, kako ja to gledam, a živio sam i vani i imam prijatelje s djecom, mi smo tu još uvijek dobri. Ja volim reći da što ideš na karti istočnije, da su ljudi, ne bolji, ali su vrijednosti bolje‘‘, smatra.
Sport je, kao i život, brutalan. Treniraš dva puta na dan, godinama, onda se ozlijediš i karijera je gotova. Koju poruku možemo poslati mladima, vezano uz ‘plan b‘?
"Znači, sport je fantastičan, nema bolje stvari od sporta, ali profesionalni sport je ograničen i limitiran. Svi vide vrh piramide, svi vide Rakitića, Ibrahimovića, Janicu, Đokovića, Blanku, koga god… A ne vide puno onih koji su, nažalost, ostali dolje. A puno ima i vanjskih izazova, kad ti netko stalno govori: ‘Tvoj sin će bit, tvoj sin će bit…‘ Iz interesa, možda i iz vjere, ali... Pa koji otac ne bi volio da mu sin zaigra u Hajduka? Međutim, moj savjet je, nemojte zanemariti školu‘‘, kazao je Slaven Bilić.
Čujemo često tezu kako nam moraju biti loši uvjeti za trening kako bismo mi uspjeli… Ima i toga, ali to nam ne smije biti izlika da ne ulažemo u djecu i infrastrukturu?
"Ja uvijek volim kroz njega… Znači, Luka Modrić. Koliko god mu je bilo teško, a bilo mu je teško, izbjeglištvo i sve, on je imao teren na kojem će trenirat‘, loptu, kopačke, jedne, i štitnike. I podršku roditelja i drugih ljudi. Znači, on nije imao pet kopački ili pet štitnika, jer da je imao, ne bi zapamtio one Ronaldove o kojima priča… Ali on je imao sve taman za uspjeh, ostalo moraš sanjati i moraš se truditi. Nije nužno da su uvjeti najekskluzivniji, ali oni su najoptimalniji za uspjeti‘‘, zaključio je Bilić u razgovoru za inMagazin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....