Prvog dana Nove godine obilježava se tužna, šesta godišnjica odlaska splitskog zabavljača, glumca i glazbenika, showmana, humanitarca Damira Mihanovića Ćubija koji nas je napustio nakon kratke i teške bolesti. Bolest mu je dijagnosticirana nekoliko tjedana prije nego što je preminuo u 59. godini i to nakon što mu je pozlilo tijekom snimanja novogodišnje emisije u Zagrebu. Kad su saznali da je teško bolestan prijatelji i kolege počeli su sakupljati novac za njegovo liječenje. Posljednje dane života Ćubi je proveo kod kuće u svom Splitu, a preminuo je u splitskoj bolnici.
Njegovi najbliži prijatelji Želimir Dundić Dundo frontman Trija Gušt, bivši hajdukovac Frane Bućan, Giovanni Kovačević, skladatelj Dado Pastuović, organizator "Splitskog festivala" i "Evo ruke" Stivi Vučković svake godine okupe se na godišnjicu njegova odlaska na njegovom grobu na Lovrincu u 14.15 sati kad je Giovanniju Kovačeviću umro na rukama i nazdrave njemu u čast.
- Baš sam se neki dan čuo s njegovom suprugom, oni su nastavili dalje sa svojim životom, djeca rade. Ćubi fali svakome, ne samo meni šta sam bio s njim do zadnjeg trenutka. Fali svakome tko je proveo s njim bar jedan trenutak u životu, kad bi se nasmijao, od ničega bi stvorio priču koja bi trajala satima - kaže nam Giovanni.
Ćubija televizijska publika pamti ga po mnogim serijama, emisijama i showovima, od kojih su najpoznatiji uloga Nevena i Romana iz zabavnih serijala "Jel‘ me netko tražio" i "Nad lipom 35". Osim na televiziji, glumio je i u predstavama, a bio je i uspješan glazbenik te bubnjar grupe Forum. Mnogi su uživali u njegovom specifičnom humoru, a njime je osvajao publiku do posljednjeg dana.
- Fali nam najviše u "Split starsima" da nas nervira kad bi igrali balun, ali čim bi završili utakmicu on bi nas razveselio i oduševio. Ćubi s televizije je jedan Ćubi, a privatno je bio drugi. Izmislio je lik Nevena kojeg je fantastično igrao i improvizirao. Sve što mu je bilo natureno bilo je ni 10 posto pravog Ćubija. Njega je trebalo pustiti i onda je bio najbolji. Najbolji je bio kad nema kamera. Svaki susret s njim bio je anegdota. Hvala svim "Split starsima" koji su bili uz njega - kaže nam Dundo iz Trija Gušt.
Natjerao gospođe iz Njemačke u bazen da vježbaju
Giovanni se s Ćubijem družio gotovo tri desetljeća.
- Fali baš u tim neformalnim druženjima u kojima bi on kad bi završili nogomet imao glavnu riječ. I to bi trajalo satima, do jutarnjih sati. Iz nikakve stvari bi znao napraviti dobru i kvalitetnu zafkranciju. Kad gledaš danas ljude koji se bave tim stvarima koje se on bavio, on je to radio, pa prije 45 godina. Bio je na brodovima jako puno, putovao je svijetom. Bio je zabavljač i glazbenik, imao je svoj bend s kojim je svirao. Tako da njega pamte i u Izraelu, Kairu, Tripoliju, na Siciliji, u Francuskoj... Gdje god je pristao s tim brodom on je imao svoju večer. Nedavno sam gledao snimku di je nagovorio starije gospođe Njemice da uđu u bazen i s njim vježbaju. Bio je strašno zabavan čovjek - priča nam Giovanni.
I ove godine Ćubijevi najbliži prijatelji idu na njegovo groblje.
- Nađemo se na širini na Lovrincu gdje se prodaje cvijeće, par minuta nam treba do njega. Onda tamo nešto malo popijemo, šampanjac otvorimo, zapalimo cigaru, stavimo je na grob mu. Malo evociramo uspomene, malo ga vrijeđamo jer nas je ostavio - kaže nam Giovanni kojem je Ćubi umro na rukama u splitskoj bolnici.
- Ne progoni me to iako je to prvo bio šok. Šapćući mi je rekao, kao da je znao da je kraj, da mu čuvam njegove, da ih pazim, da bdijem nad njima. Pitao me da mu dam ruku. Uhvatio sam ga za ruku. Zagrlio sam ga. Rekao mi je - spava mi se. Spustio je glavu. I umro. Moj mi je prijatelj umro na rukama. Prvo sam nazvao Franu Bućana. Nikad neću zaboraviti kad sam mu morao nazvati ženu. Ona je samo rekla "je li". Ja govorim "je". "Giovanni, on je otišao, idem i ja za njim", rekla je njegova majka. Nije prošlo dvije godine otišla je i ona. Govorio sam mu da ide doktorima, ali nije htio. Najgori je bio za sebe. Nevjerojatan čovjek, dobričina, mrzio je politiku i nepravdu, uvijek je bio tu za običnog čovjeka. Nije mu bilo teško otići negdje i sudjelovati u humanitarnoj akciji - kaže nam Giovanni.
Erosa Ramazzottija zezao da je ‘signor ravioli‘
Ćubi je bio velik humanitarac. Javnost i danas pamti kad je Eros Ramazzotti zaigrao nogomet na Poljudu 2009. s talijanskim nogometašima protiv hrvatske zvjezdane ekipe koju su činili Giuliano, Tony Cetinski, Boris Novković, Marko Perković Thompson, Mate Bulić, Dražen Zečić, Alen Nižetić, Želimir Dundić Dundo, Damir Mihanović Ćubi predvođene izbornikom Slavenom Bilićem i kapetanom Oliverom Dragojevićem. Humanitarnim projektom "Naš mali svijet" prikupljao se novac za dnevnu bolnicu pri dječjem odjelu KBC-a Split.
- Idemo u grad i vodimo Ramazzottija. Ramazzotti govori talijanski, a Ćubi hrvatsko-talijansko-engleski. Kako su se oni sporazumijevali to nitko ne zna. "Signor ravioli, signor pasta", nikad mu nije rekao "signor Ramazzotti". Ramazzotti je već bio poludio, no onda je shvatio da ga zeza - priča nam Giovanni.
Ćubi do posljednjeg trenutka nije gubio optimizam, a ovako je govorio o životu i smrti neposredno prije nego što je preminuo.
- Isplati se živjeti jedino za obitelj i prijatelje. Ovo drugo je irelevantno. Nije bitna vila sa šest katova. Ne može ti stat u grob vila sa šest katova. Stvarno živimo za krive vrijednosti. Kad kaže netko: ‘Izgradio sam kuću s kaminom za 30 ljudi’, ja pitam ‘Di ti je 29 ljudi kad ih nemaš’ - rekao je tako Ćubi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....