Sjećate li se kako su pedesetogodišnjakinje izgledale osamdesetih godina? Društvenim mrežama nedavno je kružila usporedna fotografija, prototip žene srednjih godina onomad i danas, kad vršnjakinja od "pet banki" izgleda kao kći – također ženi u istim godinama, ali prije četrdesetak godina. Složit ćemo se u jednom: ohrabrujuće je vidjeti mladoliku osobu bez obzira na dob!
Stara izreka kaže i da "do četrdesete imaš lice kakvo ti je bogomdano, a poslije onakvo kakvo zaslužiš". Protagonistica ove modno-životne pričice, Splićanka Silvana Poljak bila je, čini se, jako nježna prema sebi jer i u svojim šezdesetima ima lice kakvo bi poželjele mnoge, i po dva desetljeća mlađe žene. Vjerujte, mi smo se uvjerili jer smo s njom popili kavu bez filtera i fotošopa – a i bez pudera. K tomu, nesklona je hijaluronu, botoksu, injekcijama uopće atroke liftingu; žena je vizualno nevjerojatna!
Znamo, ljude ne treba prosuđivati "po ambalaži", no nije li ideal zdravlja i dugovječnosti nešto čemu svi težimo? Dobar izgled zapravo ide pod ruku s tim.
Završila je srednju strojarsku školu, smjer tehničko strojno crtanje (na njezinu žalost, nekoć su se umjetnički pravci općenito smatrali neozbiljnim izborom zanimanja, pa su roditelji imali zadnju riječ), 63 su joj godine, ima neznatno starijeg supruga, troje odrasle djece, šestero unučadi i – pedesetak tisuća pratitelja na društvenim mrežama. Već nekoliko godina privlači pozornost svojim smionim odjevnim kombinacijama na instagramskom profilu, koji je otvorila u doba korone.
Jedna od njezinih kćeri inače je još jača influencerica, Slavica de Jong, udana za nizozemskog poduzetnika Jane de Jonga. Ona se profesionalno bavi marketingom na društvenim mrežama, ima vlastiti obrt, suprug (inače Nizozemac) također je vrlo uspješan IT-jevac, imaju četvero djece i sve fino štima. Silvana, pak, na svoj (vizualno nesumnjivo atraktivan) profil gleda čisto kao na razbibrigu, bez težnje da unovči svoju pojavnost. Igra se – i to je također u redu!
– Namjeravala sam najprije malo objavljivati ono što pletem, šijem, kuham i pečem, ili svoje cvjetne aranžmane koji su mi hobi kao i moda. Onda mi se činilo glupo objavljivati, štajaznam, pašticadu – pa to svatko može napravit, rekla sam sebi. Ili neki kolač, pletivo... Ja sam zapravo tipična baka koja svojim unucima kiti proslave i za njih pravi kolače; samo izgledam malo drukčije, nemam sijedu pundžicu i osim kućnog haljetka volim obuć minicu i take!
E, to mi se već učinilo zgodno za objavit, malo poremetit sustav predrasuda, zafrkavat se. I tako je počela ova moja modna priča, odjeci su bili dobri, muž se ne žali... A ja se fino zabavljam – približava svoju ideju vodilju Silvana, još uvijek radno aktivna.
– Netko misli "lako je njoj kad ne radi", ali ja sam još uvijek zaposlena premda nemam formalno radno vrijeme, suprug i ja vodimo knjigovodstveni servis. I cijeli sam život radila; osim podizanja troje djece, vodila sam naš dućan prehrambene robe, imali smo i kafić u Varošu ratnih godina, knjigovodstvo najviše...
I to me nije sprječavalo da budem dotjerana. Svaka čast svakome, i ženama koje su najsretnije u trenirci i bez šminke, ali ne treba osuđivati ni nas koje volimo manikuru, atraktivnu odjeću i visoke potpetice. Sekondi gušti, štono bi se reklo – zbori mladolika Silvana, žena koja je i "u doba mraka" znala skoknuti nekoliko puta godišnje do Trsta po odjeću – a kamoli je sebi neće priuštiti danas.
– Da se razumijemo, nije nužno na meni sve skupo i markirano; imam odličnih komada iz Zare, ne vrebam sniženja, kupim ono što mi se svidi, neku markiranu torbicu, čizme i cipele isto kupim po osjećaju. Poanta je da mi se svidi. Samo da je veselo, u raznim bojama i zahvalno za kombiniranje. Second hand dućane ne pohodim – kazuje Splićanka koja se s vremenom prometnula u "stajliš" ženu koja ne haje što netko misli da "minjak" i gola leđa nisu za one starije od trideset godina.
– Joj, kako me to živcira, kad netko filozofira "što bi zrela žena trebala nositi, a što ne". Kao, za nas nisu rebatinke – ma nemoj? Nije duga kosa? Gle ti to. Pa minica, obnažena leđa – strašno! Kome, pitam se – ironično i zabavljeno nabraja Silvana "smrtne grijehe" sredovječne pojavnosti.
Prisjetila se jedne epizode iz rane mladosti; inače se udala već sa osamnaest godina.
– Kao jučer se sjećam scene koja me onda bila jako povrijedila, ali je u meni i probudila dišpet. Čuvala sam dijete, moju kćer, ispred kuće; bila sam mlada mama od devetnaest godina, nosila traper-suknjicu i majicu "na jedno rame". Tada su bila moderne takve majice, sjećate se? Bilo je to ranih osamdesetih...
E, tako odjevenu me vidjela jedna starija žena, mene kako čuvam svoju curicu, i oštrim tonom me naružila: "Kako možete, vi, udana žena, nosit takvu majicu?" Svašta mi je izgovorila, meni, devetnaestogodišnjakinji koja se drznula obuć majicu "na jedno rame" a eto udana sam, i majka sam. To me tako zaboljelo da sam cijelo popodne plakala, a onda kad sam se naplakala, odlučila: i kad budem imala devedeset, oblačit ću šta želim! Minicu, majicu s golim ramenom, baš me briga za zle jezike!
Nadam se samo da ću tu svoju devedesetu i doživjet – prkosno će splitska trenderica.
A onda tehničko pitanje: koliko vremena i angažmana iziskuju njezina česta snimanja kojima prethodi (jamačno višesatno) dotjerivanje? To je "posal", rekli bi mi u Dalmaciji!
– Ma kakvo višesatno dotjerivanje, šta vam je. Ustajem u šest – oduvijek sam ranoranilica. Deset minuta mi treba da se obučem, imam jako puno odjeće i uvijek imam nešto zgodno za obuć. U sedam sam već na kavi, najčešće prva u kafiću i jedina uz konobare; e, onda tako na miru sama sebe malo posnimim i usput popijem kavu. U početku bi me snimao muž, ali sad sam se osamostalila (smijeh). Potom idem u spizu, doma kuhat ručak i odrađivat što treba, a popodne nastojim natjeram muža da ide sa mnom u šetnju jer se zadnjih godina malo ulijenio.
Liježem oko ponoći, spavam šest sati i to mi je dovoljno. Na šminkanje ne gubim vrijeme, puder ne koristim, malo kreme i ruža, to je to. Friziram se sama – operem kosu i osušim je. Brzo se ja pripremim, nema tu velike gnjavaže. Radim ovaj svoj editorijal sustavno isključivo zato jer me zabavlja i pruža mi priliku za obuć tu svoju robicu.
Ne idem na Maldive niti na daleka putovanja, sve je tu, u Splitu i Kaštelima, i sve nastaje na kavi prije odlaska u spizu. Hajde, nekad snimam i uz bazen u kćerinoj kući, sad me malo muči jer mi ne radi "Ambasador" (hotel na rivi u Splitu, nap.a.), grubo je i vrime, al‘ proć će to. Eto, to su moje male radosti – pošteno će Silvana Poljak, modna influencerica evergreen-klase iz Splita.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....