Izv. prof. prim. dr. sc. Fabijan Čukelj jedan je od najpoznatijih i najpriznatijih ortopeda i traumatologa u Hrvatskoj. Bivši junior Hajduka, koji je igrao u generaciji Ivana Gudelja, Zorana Vulića i Joze Bogdanovića, svoju je strast prema sportu prenio i u medicinu, postavši stručnjak čije znanje cijene sportaši diljem svijeta.
Kao liječnik nogometne reprezentacije Ujedinjenih Arapskih Emirata i dugogodišnji konzultant hrvatske nogometne reprezentacije, dr. Čukelj ostvario je velike iskorake u prevenciji i liječenju sportskih ozljeda. Njegovo bogato međunarodno iskustvo, od Kine do Abu Dhabija, uključuje inovativne pristupe u ortopediji i traumatologiji koji su postavili standarde što ih danas primjenjuju brojne klinike širom svijeta.
Uz klinički rad, dr. Čukelj predaje na Medicinskom fakultetu i Fakultetu zdravstvenih znanosti Sveučilišta u Splitu, gdje je voditelj predmeta Ortopedija. Autor je brojnih znanstvenih radova i član prestižnih domaćih i međunarodnih stručnih društava. U svom radu poseban naglasak stavlja na personalizirani pristup liječenju, kombinirajući tradicionalne metode s modernim dostignućima regenerativne medicine.
Na svečanosti održanoj 18. rujna u Hrvatskom domu u Splitu, primio je nagradu "Fabjan Kaliterna", najveće priznanje splitskog sporta.
Pogled u prošlost
Kad danas pogleda unatrag, dr. Čukelj se s osmijehom prisjeća svojih nogometnih početaka:
– Sjećam se finala Prvenstva Jugoslavije u Kladovu protiv Crvene zvezde kao da je bilo jučer. Pobijedili smo 1:0 i osvojili prvenstvo. Trener nam je bio Andrija Anković, a u mojoj generaciji igrali su: Ivan Gudelj, Zoran Vulić, Mladen i Jozo Bogdanović, Ante Šećer... Svi su kasnije zaigrali u Prvoj ligi, a Gudelj i Vulić ostvarili su i velike karijere.
Nogomet je, priznaje, tada bio njegov glavni plan:
– Kao dječak sam sebe vidio kao profesionalnog nogometaša. Želja mi je bila zaigrati na Starom placu. Danas mogu reći da je bilo bolje što sam otišao u medicinu. Nogomet je prekrasan, ali i neizvjestan, puno ovisi o sreći i ozljedama.
Ljubav prema nogometu nepovratno ga je usmjerila prema ortopediji.
– Odabir specijalizacije iz ortopedije snažno je povezan s mojom ljubavlju prema nogometu, ali i s utjecajem moga pokojnog oca, koji je također bio ortoped i traumatolog. Kao osmogodišnjak počeo sam trenirati nogomet te prošao sve selekcije Hajduka do prve momčadi, što je postavilo temelje moje kasnije "dvojne" karijere, medicinske i sportske. Tijekom studija medicine nastavio sam igrati nogomet za RNK Split i NK Primorac iz Stobreča, a potom se usmjerio na ortopediju, s posebnim zanimanjem za sportske ozljede. Presudna je bila teška ozljeda noge koju sam zadobio na trećoj godini medicine. Ona me spriječila da nastavim profesionalnu karijeru. Moj plan bio je završiti studij medicine i potom zaigrati profesionalno, no život je odlučio drukčije.
Otac mu je najveći uzor
Na pitanje tko mu je bio najveći uzor, ne treba dugo razmišljati:
– Bez dvojbe moj pokojni otac, dr. Fabijan Čukelj. Bio je veliki kirurg, s dvije specijalizacije, općom kirurgijom i ortopedijom. Uvijek sam se ugledao na njega. Bio je ljevoruk, ali naučio je raditi i desnom rukom, s istom vještinom. To me fasciniralo. Pokušavao sam i ja isto, ali nije to lako. I on je nekad igrao nogomet u Zagrebu. Doduše, on je bio vezni, plemeniti igrač, nije bio bek ili krilo kao što sam ja bio. Ja sam bio brži od njega, ali tehnički je on bio bolji od mene. Bio mi je uzor u svemu, u radu, u načinu razmišljanja, u disciplini.
Danas istim putem ide i njegov sin Fabijan:
– On je sada na specijalizaciji ortopedije u Zagrebu. Igrao je nogomet u Hajduku, a kad je imao 16 godina, ponuđen mu je profesionalni ugovor. No ja sam mu savjetovao da se posveti školi, jer znam kako to zna završiti kad sport ne krene u željenom smjeru. Bio je izvrstan učenik V. gimnazije, pa sam mu rekao da mu je medicina sigurniji i, u konačnici, zahvalniji put. Danas vidim da je to bila dobra odluka, nastavlja obiteljsku tradiciju, i liječničku i sportsku, i na to sam posebno ponosan.
Ova obiteljska nit koja spaja sport i medicinu proteže se i kroz svakodnevni život dr. Čukelja.
– Moj život je medicina, odnosno obitelj na prvom mjestu i nogomet. Nogomet igram od djetinjstva, a budući da me lokomotorni sustav još služi, i danas zaigram barem jednom tjedno – kaže uz osmijeh.
Ljubav prema igri
Ta ljubav prema igri pretočila se i u nešto što traje više od tri desetljeća, udrugu "Splitski likari balunjeri", čiji je predsjednik i osnivač.
– Godine 1988., kad sam završio Medicinski fakultet, u Hajduku smo počeli igrati prijateljske utakmice. Tada sam formirao jednu ekipu i nastupali smo u terminima koje je imala Zdravstvena komisija, što se s vremenom pretvorilo u nešto ozbiljnije. Danas u momčadi brojimo pedesetak kolega.
U udruzi nikad nije bilo važno tko je najbolji igrač ili koliko tko zna s loptom. Bitno je da ljudi dođu s voljom, da uživaju u igri i u druženju. Posebno veseli njihovo "treće poluvrijeme" nakon utakmice, kada se razgovara o svemu, od medicine i nogometa do geopolitike i života.
– To su susreti koji nas pune energijom i vraćaju onu staru radost igre.
Kao liječnik, dr. Čukelj danas kombinira iskustvo sportaša s vrhunskim znanjem ortopeda.
– Teško je izdvojiti samo jednu situaciju u kojoj je moja intervencija utjecala na karijeru sportaša, bilo ih je na stotine, možda i tisuće – kaže.
– U radu sam uvijek težio preciznosti u prevenciji i zbrinjavanju ozljeda jer je to ključno za očuvanje i produljenje sportskih karijera. Kombinacija kliničke točnosti i razumijevanja specifičnih sportskih zahtjeva, vjerujem, ostavila je pozitivan trag u karijerama mnogih sportaša s kojima sam surađivao.
Kad govori o budućnosti ortopedije i sportske medicine, dr. Čukelj ističe nekoliko ključnih trendova koje smatra najvažnijima za nove generacije liječnika. Jedan od njih je razvoj minimalno invazivnih kirurških tehnika, od artroskopije i endoskopske kirurgije do nanoartroskopije, koje značajno smanjuju vrijeme oporavka pacijenata i rizik od komplikacija. Uz to, naglašava primjenu umjetne inteligencije u dijagnostici, koja povećava točnost i brzinu dijagnoze te omogućuje personalizirano liječenje, prilagođeno svakom pacijentu.
Čuvajte zglobove
Posebnu važnost dr. Čukelj pridaje očuvanju zglobova i tkiva kroz konzervativne i regenerativne pristupe, ali i interdisciplinarnom radu koji povezuje ortopede, fizijatre, fizioterapeute i trenere u cjelovitu skrb o pacijentu. Dodaje i da se u modernoj ortopediji sve više ističe potreba za subspecijalizacijom i trajnom edukacijom, jer ova grana medicine napreduje iznimno brzo, a liječnici koji prate te trendove mogu svojim pacijentima pružiti najkvalitetniju i najsuvremeniju skrb.
Dr. Čukelj usklađuje znanstveni i klinički rad tako da najnovije spoznaje odmah integrira u svakodnevnu praksu. Kontinuirano prati kliničke rezultate i evaluira ih kroz sustavna istraživanja, a svoja iskustva objavljuje u relevantnim časopisima, primjerice o liječenju rupture Ahilove tetive i tretmanu ozljeda mišića. Rezultate istraživanja potom primjenjuje u kliničkom radu uvijek s ciljem boljeg ishoda za pacijenta. Posebno ga veseli mentorski rad sa studentima i mladim kolegama, kroz koji ih potiče da razviju znanstveni pristup kliničkoj medicini. Sudjelovanje u međunarodnim projektima i kliničkim studijama omogućuje mu da praksu u Splitu uskladi s najnovijim globalnim trendovima u ortopediji.
Kad ga pitate što ga motivira, odgovor je jednostavan:
– Motivira me ljubav prema medicini i želja da ljudima, osobito sportašima, pomognem vratiti zdravlje i aktivnost nakon teških ozljeda. Zadovoljstvo je vidjeti pacijenta kako ponovno hoda ili igra. To je neprocjenjivo.
A kad se sve svede na ono što ga najviše veseli, odgovor ne leži u operacijskoj dvorani ni na travnjaku, nego kod kuće:
– Moji unuci. Boris ima pet godina, pravi je mali filozof i uvijek me iznenadi načinom na koji razmišlja. A dvogodišnja Ingrid ima energije za cijelu momčad. Kad je čuvam, ona čuva mene da ne usporim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....