U godinama kada se radni ritam uspori, a život dobije novi, tiši tempo, mnogi ljudi napokon imaju priliku posvetiti se onome za što prije nisu imali vremena. Netko otkrije čari vrtlarenja, netko krene u planinarske pohode, netko se posveti unucima, križaljkama ili učenju stranih jezika. Ima i onih koji po prvi put u životu uzmu kist u ruke, upišu plesni tečaj ili se zaljube u fotografiju. I dok se brojni hobiji u toj dobi oslanjaju na ruke i noge, ima i onih koji se oslone – na glas.
Jubilarna godina
Zborsko pjevanje možda ne zvuči kao lak izbor. Aparat koji vas mora služiti nije ruka, već glasnica. A godine, kako to biva, znaju biti nemilosrdne prema tijelu. Ali u Splitu, postoji jedno posebno društvo koje dokazuje suprotno, koje dokazuje da glas može postati najvjerniji saveznik i izvor radosti. Oni dugi niz godina pjevaju iz ljubavi, za dušu – svoju i tuđu.
Riječ je o mješovitom pjevačkom društvu ‘Mirta‘ iz Splita, koji već punih 30 godina okuplja ljude raznih generacija, zanimanja i životnih priča, ali istog srca – onog koje pjeva. I to s punim plućima.
- Za one koji još uvijek rade, sati provedeni na probama i nastupima znače opuštanje i užitak u glazbi. Za one koji su već u mirovini, to je ujedno dobar povod da se večeri provode u druženju s prijateljima, umjesto ispred TV-a, iskreno govori aktualna voditeljica zbora Dilvana Pivčević, koja je tu ulogu preuzela prošle godine, iako je članica već osam.
Od profesorskih kuta do koncerata
Početci zbora sežu u 1994. godinu, kada je grupica entuzijasta, većinom sveučilišnih profesora i liječnika, poželjela u slobodno vrijeme pronaći "medij za odmaranje srca i tijela“.
- Sigurno u početku nisu bili svjesni kako će vođenje samog zbora biti zahtjevan dodatni posao, ali vodila ih je ljubav prema zborskom pjevanju, koje na ovim prostorima ima dugu, a mogli bismo reći i slavnu tradiciju, podsjeća Dilvana. Cilj se, kaže, nije mijenjao – glazba zbog koje se uživa i daje užitak drugima.
Danas zbor Mirta broji dvadesetak članova. Pjevaju četveroglasno, izvode djela od Mozarta i Schuberta do Gotovca i Bombardelija, a poseban dio repertoara čine sakralna djela i obrade pučkih napjeva.
- Pjesme biramo u suradnji sa našim dirigentom Tonijem Lukačevićem. On najbolje zna koje su naše glasovne mogućnosti. Ipak smo mi amateri, a neki članovi su i u poodmakloj dobi, kaže voditeljica s osmijehom.
Koncert koji se pamti
Jubilarna godina za Mirtu bila je i više nego svečana – 16. lipnja 2025. održali su koncert u prepunoj dvorani Ive Tijardovića Hrvatskog doma. Bio je to, kaže Dilvana, poseban trenutak.
- Svi smo dali sve od sebe da koncert bude uspješan. To su prepoznali svi koji su te večeri bili prisutni. Najdraže nam je da je i publika osjetila ono što krasi naš mali kolektiv – prijateljstvo i radost druženja u glazbi.
Na repertoaru su se našla i ozbiljna djela i omiljene pjesme domaće i svjetske literature – presjek trideset godina koje su članovi proveli zajedno, dijeleći note i živote.
Više od pjevanja
Zbor Mirta nikad nije bio samo o pjevanju. Dilvana priznaje da vodstvo nosi puno posla – od organizacije i administracije do planiranja nastupa, ali to joj nije teško.
- Nije teško kad su rezultati dobri. Ovdje moram napomenuti kako imamo uistinu veliku podršku i svesrdnu pomoć Umjetničke akademije u Splitu, a osobito od prof. Harija Zlodre i izv. prof. Žane Marendić. Oni najbolje znaju kako je glazba važna za naš duh. A duh Mirte uistinu je poseban, stvoren na probama, koncertima i putovanjima.
- Osobita nam je bila čast pjevati u Šibenskoj katedrali. Najslađi trenutci su nakon nastupa na smotrama zborova, kad se pjesma sa članovima drugih zborova produži do jutra, prisjeća se s toplinom.
Pogled prema naprijed
Zbor trenutno uživa u ljetnoj pauzi, ali to ne znači da sve staje.
- Za mene i našeg maestra to ne znači da ćemo se odmarati. Moramo osmisliti novi repertoar, nova putovanja, nove avanture…I to unatoč izazovima - danas su klape u zenitu popularnosti, stoga je sve teže naći muške pjevače. Mi imamo jako dobar omjer muških i ženskih članova, a nadam se da će tako i ostati.
U vremenu kada je sve manje spontanosti, a sve više ekrana, zbor Mirta ostaje kao svjetionik jednog drugačijeg ritma života. Ritma koji ima harmoniju, disanje, zajedništvo. U njemu se pjesmom liječe svakodnevni umori, a iz nota raste prijateljstvo koje se ne gasi. Glazba im je kao snaga i utjeha.
Trideset godina nije samo broj – to je trideset godina glasova koji se nisu dali utišati. I koji još uvijek, ponosno i nježno, pjevaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....