‘Srića da sam se polomio na balunu, inače ne bih dočekao mirovinu u teatru ni radio s Bulajićem, Vrdoljakom, Brešanom‘

Dovoljno je reći Keke pa da u Šibeniku svi znaju o kome je riječ. Keku znaju čak i oni koji bi, da ih pitate za Željka Kolopera, pitali: "A ko je taj?" Pojma ne bi imali da je čovjek s tim imenom i prezimenom baš taj Keke.

Znaju ga i oni koji nemaju pojma što uopće znači producent, niti što Keke uopće radi u šibenskom kazalištu. A radi sve, što god triba! Tako je i danas, kad Keku dani – ili bolje reći sati – dijele od mirovine, a tako je počelo i 1979. godine, kada je u šibenskom HNK-u počeo raditi kao – biljeter.

To je onaj šta cipa karte na ulazu. Povremeno, kad bude tribalo, priko Student servisa. A kako je bilo 1979., kraj četvrtog miseca, tako se približavao i festival. U Šibeniku isto ne triba pitati koji – samo je jedan festival. Jasno, onaj od diteta! I b...