Drhtavim rukopisom, kao da su imali tremu pisati poruke koje će stići u domovinu, hrvatski su iseljenici godinama marljivo slali svoja pisma na adrese iseljeničkih organizacija, na adrese časopisa koji su se bavili sudbinama onih koji su napustili Hrvatsku, a istodobno su ih obavještavali o svim konkretnim novostima u domovini.
Poruke koje su tada pisali, prije 80 i više godina, jednake su onima koje su i kasnije, tijekom desetljeća, provlačile uvijek ono za čim su žudjeli: “Nemojte zaboraviti iseljenike”, pisali su još prije stotinu godina, upućujući političke poruke, poruke nostalgije za rodnim zavičajem, ali i vrlo konkretne poruke – od toga gdje se u dijaspori mogu kupiti najbolje tamburice, pa do oglasa ”tražim ženu”, u kojima su dobrostojeći, a usamljeni iseljenici tražili dr...
Poruke koje su tada pisali, prije 80 i više godina, jednake su onima koje su i kasnije, tijekom desetljeća, provlačile uvijek ono za čim su žudjeli: “Nemojte zaboraviti iseljenike”, pisali su još prije stotinu godina, upućujući političke poruke, poruke nostalgije za rodnim zavičajem, ali i vrlo konkretne poruke – od toga gdje se u dijaspori mogu kupiti najbolje tamburice, pa do oglasa ”tražim ženu”, u kojima su dobrostojeći, a usamljeni iseljenici tražili dr...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....