U Cisti Velikoj, na krajnjem zapadu Imotske krajine, nalazi se mala, ali ponosna Centralna osnovna škola koja nosi ime velikog hrvatskog pjesnika, esejista, prevoditelja i pripovjedača Ivana Gorana Kovačića. Danas u njezinim klupama sjedi samo 61 učenik. Škola je počela s radom davne 1961. godine, a 1955. godine, točno prije 70 godina, otvoreno je sedam razreda i tada dobiva naziv "Narodna osnovna osmogodišnja škola".
Tijekom svog djelovanja, škola je imala čak četiri područne škole, a školske godine 1995./96. u njoj je bilo čak 170 učenika. Danas, rekosmo, samo 61 učenik, uz jednu područnu školu – onu u Cisti Provo.
To bi bila osnovna "osobna iskaznica" ove lijepe male škole, koja se ponosi i svojim ravnateljem, profesorom Ivanom Pleićem, najdugovječnijim ravnateljem među osnovnim školama Imotske krajine. Na toj se funkciji nalazi još od 1991. godine.
Međutim, svrha ove priče o školi, njezinim učenicima i nastavnicima je istaknuti činjenicu da je upravo ova škola dvostruki nositelj najviših priznanja za najljepši školski vrt u Hrvatskoj. Od 888 osnovnih škola i dodatnih 1088 područnih osnovnih škola u Hrvatskoj, mala škola iz Ciste Velike dva je puta osvojila nagradu za najljepši školski vrt! Zar to nije veliki uspjeh? Naravno da jest! Zato smo i odlučili istražiti što motivira učenike i njihove mentore da ispred nosa školama od Iloka do Konavala osvoje ovako lijepe i vrijedne nagrade.
Prisjetimo se prve nagrade, one iz 2012. godine.
Bijaše petak, 23. studenoga 2012. godine. U studiju Bajsić Hrvatske radiotelevizije svečanom dodjelom nagrada završilo je natjecanje „Najljepši školski vrtovi u Hrvatskoj 2012.“ Na natjecanju su sudjelovali brojni vrtići, osnovne i srednje škole iz cijele zemlje. Stručni ocjenjivački sud odlučio je da prvu nagradu za najljepši školski vrt Primorske Hrvatske za 2012. godinu dobije Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića iz Ciste Velike. Najuspješnije mlade vrtlare i njihove učitelje tada su zabavljali Tamburaški orkestar HRT-a pod vodstvom maestra Siniše Leopolda, sopranistica Lidija Horvat Dunjko, pjevač zbora HRT-a Miroslav Živković te mažoretkinje kluba „Unity S“. Bio je to, rekosmo, velik uspjeh i zaslužena nagrada malim Cišćanima i njihovim nastavnicima.
Inače, projekt „Najljepši školski vrtovi u RH“ započeo je 1995. godine na poticaj Obrazovnog programa Hrvatskoga radija i ekološke emisije „Slušaj kako zemlja diše“, urednice i novinarke Lidije Komes.
Dvanaest godina poslije, još jedno priznanje. Ovaj put konkurencija je bila još jača. Ministarstvo znanosti i obrazovanja dodijelilo je učenicima Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića prvu nagradu za najljepši školski vrt u Republici Hrvatskoj za 2024. godinu te nagradu za najljepšu radionicu na otvorenom. Ovaj put, reklo bi se, mali Cišćani nisu ni imali ozbiljniju konkurenciju. Nagrađena STEM učionica rezultat je projekta “Biomozaik – krš i more”, kojemu je cilj bio istražiti bogatstvo hrvatskih ekosustava kroz integraciju znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM).
Stigli smo, gotovo nenajavljeno, ispred škole u Cisti Velikoj i ugledali pravo more zelenila i ljepote oko lijepe, uredne zgrade škole. Na nešto više od 2000 četvornih metara prostire se školski vrt ukrašen raznim biljkama i rascvjetanim cvijećem, koji se – kako doznasmo – njeguje barem jednom tjedno, i to rukama samih učenika. Po sredini vrta, kao u netaknutoj prirodi, uzdiže se sivo kamenje među kojima rastu lavanda, kadulja, vrisak, ružmarin, smilje, santolina, pelin, pampas trava, kovilje, ljetni jorgovan i mnoge druge biljke dalmatinskog podneblja. Među njima se ističe živica od lovorvišnje, lovora, lemprike, a na ulazu u kamenjar postavljen je cjevasti luk s ružom penjačicom.
Na brižno uređenom travnjaku bez trunke otpada, uz stare hrastove medunce, rastu i juke, jorgovani, božikovina, suručica, fotinija, mahonije, žućica, kurika, šimšir, narcisi, zumbuli i nezaobilazne čuvarkuće koje niču iz samih stijena. Trava je samonikla, prirodna, tek pokošena i očišćena.
Uz pomoć profesorice Ivane Burazin, koja nam se pridružila zajedno s ravnateljem Pleićem, doznajemo da u ružičnjaku rastu i čajevke, penjačice te lavanda. Tamo su i dvije masline, red perunika i forzicija. Uz veliki vanjski zid, vrijedni mali Cišćani i njihovi mentori postavili su viseću pergolu i posadili Banksovu ružu penjačicu.
Pod krošnjom velikog hrasta medunca smješteno je deblo istoga stabla s malim prozorčićima – prava mala knjižnica u izdubljenom deblu. Prva takva u jednoj imotskoj osnovnoj školi! Učenici, pa i svi dobronamjernici, mogu doći, otvoriti prozorčić, izabrati knjigu i u miru je pročitati. Zar to nije pravo bogatstvo?
I dok smo se još divili ovom malom raju, iz učionice su stigli učenici sedmog i osmog razreda – svi članovi ekološke sekcije. Sjedili su na prostornim sjedalicama oko velikog stola u vrtu i poslušali profesoricu Burazin koja im je predstavila dnevni plan uređenja njihova nagrađenog vrta.
Zamislite, petnaestak učenika ima redovnu nastavu na otvorenom, u svom školskom vrtu – uz opojne mirise, mir i tišinu. Nije li to savršena ideja za uvođenje u službeni kurikulum osnovnog obrazovanja?
U sklopu vrta nalaze se i klackalice, ljuljačke i tobogan za najmlađe učenike. Prošle godine vrt je obogaćen i malim Spomen parkom s kipom heroja Domovinskog rata Mate Vučka Čigre, pripadnika 3. Imotske bojne 4. gardijske brigade, koji je poginuo 1992. na Južnom bojištu.
– Sve je počelo još 2006. godine, kaže ravnatelj Ivan Pleić. Te godine, u travnju, uz pomoć arhitekta Ede Šegvića iz Splita i poznate ekologinje Ivne Bućan, izrađeno je idejno projektno rješenje. Krenuli smo s uređenjem, prijavili se na natjecanje i malo po malo, svaki dan, učenici i nastavnici radili su na vrtu. Godine 2012. osvojili smo prvo mjesto, 2019. treće mjesto u kategoriji otvorenih učionica, a sada, 2024., prvo mjesto – kruna našeg rada. Nadamo se da će i buduće generacije njegovati ovaj prostor. Vrt je postao dom učenika.
– Ovaj vrt, ova učionica na otvorenom rezultat je zajedničkog truda svih – učenika, nastavnika, domara, čistačica i roditelja – dodaje profesorica Ivana Burazin. Djeca svakodnevno dolaze i rade. Uče o biljkama, ali i proizvode prirodne sapune i svijeće kroz našu učeničku zadrugu „Vrisak“. Ovo nije samo mjesto za nastavu, već i za razvoj ljubavi prema prirodi.
Doista, u Osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića u Cisti Velikoj živi se s prirodom. U vrijeme kada mnoge škole nemaju ni metar zelenila, ova škola nudi primjer i nadu. I ne samo to – ona učenicima pruža stvarnu povezanost s prirodom, koja oplemenjuje i dušu i um.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....