Velečasni Horvat, koji se druži s partijanerima na Ultri, nasmijao sve: ‘Druga godina otkad nema Jeffa, valjda mu skupo‘

Dok drugi svećenici svoje misli oblikuju u propovijedima s oltara, velečasni Stjepan Ivan Horvat nerijetko to čini u formi Facebook statusa. I svaki put privuče pozornost - i vjernika, i onih koji možda nikada nisu zakoračili u crkvu. Tako je bilo i ovih dana, kada je uz fotografiju raskošne jahte ispred Mljeta napisao:

- Druga godina otkad nema Jeffa, valjda mu skupo, a i narezak ‘otišo gore’. Tko će ga znati…

Naizgled šala, ironična opaska na račun inflacije i svijeta milijardera, zapravo je nastavak priče koju je prvi put ispisao prije dvije godine. Tada je, promatrajući jahtu Jeffa Bezosa vrijednu pola milijarde eura, dok je sam spavao u posuđenom šatoru i jeo Gavrilovićev mesni narezak, zapisao:

- Meni žao za mesni dat dva eura, pa tražim akcije i koristim pet posto popusta na ljetnoj Konzum kartici. Ma iskreno, ne kukam, živim ja bolje nego zaslužujem, samo razmišljam kako je svijet čudan. Nevjerojatnog li jazza između bogatih i siromašnih, a siguran sam da Stvoritelj to nije tako zamislio.

Facebook status kao propovijed

Kod Horvata se sve stapa: ironija, humor, socijalna kritika i duboka duhovna poruka. Njegove objave nisu tek duhovite opaske o svijetu - one funkcioniraju kao male propovijedi, dostupne svima, i to upravo na mjestu gdje ljudi provode najveći dio svog vremena: društvenim mrežama.

U njegovim riječima nema zavisti ni gorčine, nema ni praznog moraliziranja. On piše jednostavno, iz vlastitog iskustva, često s autoironijom. Dok milijarderi uživaju u luksuzu, on se ne boji reći da se raduje komadu paštete ili popustu na Konzum kartici. Upravo zato ga ljudi rado čitaju - jer njegova duhovnost nije odvojena od svakodnevice, nego je prožeta njome.

Poruka o “jazu”

Horvat ne skriva da ga fascinira taj “jaz” između bogatih i siromašnih, ali ga promatra kroz biblijsku prizmu. Na njegovim objavama, kao i u propovijedima, uvijek se ponavlja ista nit: vrijednost čovjeka ne mjeri se bogatstvom, nego srcem i odnosom prema drugome. On podsjeća da Stvoritelj nije zamislio svijet podijeljen na one koji imaju previše i one koji jedva spajaju kraj s krajem.

Zašto ljudi to vole?

Možda zato što u vremenu kada se sve dijeli na crno i bijelo, Horvat nudi treći put. On ne proziva bogataše imenom i prezimenom, ne sipa osude, ali ne zatvara oči pred nepravdom. Njegova duhovitost razoružava, a iskrenost gradi most povjerenja.

Za mnoge njegove pratitelje upravo su takvi statusi mali odmor od naplavine vijesti o milijardama i krizama. U njima je prisutna kritika društva, ali uvijek utemeljena na Evanđelju, obojena humorom i ljudskom toplinom.

Propovijed s pogledom na more

I zato nije slučajno da je baš ispred Mljeta, gledajući u jahtu, napisao status koji zvuči kao šala, a funkcionira kao poruka: da, svijet je nepraveden, ali istinsko bogatstvo ne stane u jahte ni bankovne račune, nego u zahvalnost, skromnost i radost života.

U vremenu kada su duhovne poruke često zatvorene unutar crkvenih zidova, Horvat ih piše s pogledom na more, sa šatorom umjesto hotelske sobe i s narezkom umjesto gurmanskih delicija. A upravo zato one dopiru do tolikih ljudi.