Strukovna zanimanja predugo su u našem društvu neopravdano stigmatizirana. Gotovo svi poznajemo nekoga tko je jedva izustio da mu je dijete upisalo trogodišnju školu, kao da je riječ o neuspjehu ili sramoti. Istovremeno, kada nam zatreba majstor, suočeni smo s mjesecima čekanja. Dok se godinama nametala ideja da su gimnazija i fakultet "pravi put", tržište rada pokazalo je nešto sasvim drugo.
Nije moguće niti zdravo graditi društvo sastavljeno isključivo od gimnazijalaca. Potrebni su nam ljudi koji znaju raditi rukama, popravljati, graditi, stvarati i održavati sustav u kojem svakodnevno živimo.
Jedan od najboljih primjera toga je mladi Sinjanin Stipe Ćurković, učenik Tehničke i industrijske škole Ruđera Boškovića, koji je osvojio drugo mjesto na državnom natjecanju strukovnih škola WorldSkills Croatia 2026. u disciplini Kućne instalacije.
U konkurenciji osam škola iz cijele Hrvatske prvo mjesto izmaknulo mu je za svega 0,22 boda. No u njegovoj školi ističu da su iznimno ponosni na rezultat koji je ostvario.
WorldSkills Croatia najveće je natjecanje učenika strukovnih škola u Hrvatskoj i okuplja najbolje mlade majstore i buduće stručnjake iz brojnih područja.
Natjecatelji tijekom zahtjevnih zadataka moraju pokazati preciznost, znanje, brzinu i praktične vještine, a razlike između najboljih često su minimalne – upravo kao u Stipinom slučaju.
‘Nisam tio učit, ali san zavolija posal‘
Stipe dolazi iz Suhača, a kroz razgovor otvoreno i bez uljepšavanja govori o svom putu. Kao dječak želio je biti nogometaš, no s vremenom je, radeći uz oca, shvatio da voli posao i rad rukama.
– Nisam tio učit, upisa san strukovnu školu. Onda san upozna svoga gazdu Petra s kojim sam zavolio i naučio posal. Roditelji su me oduvik podržavali. Na natjecanju san očekiva čak i prvo misto, pobjeda mi je izmakla za dlaku! Priprema san se na praksi, radim dokad triba, neovisno je li to cili dan. Tko god voli radit taj će uvik nać i imat posal! Zanati su danas cijenjeni – mudro govori Stipe.
Dodaje da su gotovo svi njegovi prijatelji upisali neki zanat te da svoju budućnost vidi upravo u tom poslu.
– Od Petra sam naučio stvarno sve. Nakon škole radit ću isto što i dosad – klime, vodu, grijanje. Doduše, najdraže mi je radit oko klima. Svoju budućnost sigurno vidim u Sinju – otkriva.
O Stipi s velikim poštovanjem govori i Petar Stupalo, vlasnik obrta u kojem Stipe već tri godine obavlja praksu.
– Za njega imam samo riječi hvale. Jako je teško naći momka koji toliko voli radit i kojeg zanima posal, koji svoje obveze shvaća ozbiljnije nego neki moji zaposlenici. Od prvog razreda dolazi od ranog jutra, kad i ostali radnici. Bilo je dana kad bi ostaja do devet, deset navečer, iz dana u dan. To je stvarno rijetkost – govori Stupalov.
Kaže da je vrlo rano shvatio da Stipe ima ono nešto što razlikuje dobre od prosječnih majstora.
– Drugi dan sam shvatio da će biti dobar majstor. To se vidi po pokretima. Kod mene je dolazilo još učenika na praksu, ali nitko kao on. Tu moram pohvaliti njegove roditelje, posebno oca koji je zanatlija i koji ga je od malih nogu učio svemu. Stipe iz škole izlazi kao meštar. Još godinu, dvi dana i bit će potpuno samostalan u sva tri zanimanja. Nije to mala stvar! – kaže.
Naglašava i da se od zanata danas može vrlo dobro živjeti.
– Treba radit, bit odgovoran. Stipe je veliki radnik, puno radi, ali i pošteno zaradi. Voli novac, ali je jako odgovoran s njime – dodaje.
Brojne mogućnosti
Stipin uspjeh ponosno ističe i školska pedagoginja Sara Ćaleta.
– Stipe je zaista učenik za svaku pohvalu. Pristojan, odgojen mladić s ispravnim vrijednostima. Ima roditelje koji su uvijek otvoreni za suradnju, projekte i aktivnosti. Ta pozadina je jako bitna – govori.
Dodaje da Stipe možda manje voli teorijsko učenje, ali su njegove praktične vještine iznimne.
– Što se tiče praktičnih znanja i angažmana kod svog obrtnika i u školi, Stipe je pokazao zavidne rezultate i pristup. To je rezultat kontinuiranog rada tijekom cijelog školovanja. Njegove vještine i kompetencije samo su pridonijele ovakvom rezultatu – kaže.
Smatra da je upravo ovakav uspjeh najbolja promocija strukovnih zanimanja.
– Strukovno obrazovanje nosi brojne mogućnosti, financijske i druge uspjehe te veliku konkurentnost na tržištu rada. Svi učenici koji vole raditi i učenje temeljeno na radu trebali bi razmisliti o strukovnom obrazovanju. Tko osjeća da voli raditi, neće požaliti – poručuje.
‘Falio je jedan milimetar‘
Posebno emotivno o svom učeniku govori profesor Marko Buratović, koji je Stipu pripremao za natjecanja.
– Iduće godine odlazim u mirovinu, ali moram priznati da sam kroz sva ova desetljeća sreo malo učenika kao što je Stipe. Divna je stvar kad vi njemu pokazujete i želite ga pripremiti što bolje, a onda on kaže: "Ma dobro je profesore, napravit ću ja to po svome" – govori kroz osmijeh.
Ističe da je tijekom rada potpuno koncentriran.
– Od sedam disciplina, Stipe je njih pet završio uvjerljivo prvi. Brzo, efikasno i dobro. Ostvario je uspjeh ravan prvom mjestu – kaže profesor.
Natjecatelji su tijekom tri dana morali izraditi kompletan WC sustav u ukupno 16 sati rada.
– Od ukupno 76 mjerenja, komisija je utvrdila da je falio jedan milimetar. Jedan milimetar – naglašava.
Profesor se prisjetio i kako su se vremena promijenila.
– Prije deset godina nijedan momak u trlišu ne bi izišao u grad. Stidili su se da ih netko ne nazove bauštelcima. Danas ti momci nakon posla prošetaju gradom, drže djevojku za ruku, dignu novce na bankomatu i normalno žive od svoga rada. To su poslovi koji osiguravaju dobru zaradu i budućnost – govori.
Ponos nije skrivala ni ravnateljica škole Marica Barać, koja je naglasila jedan od najvećih problema s kojim se susreće u radu.
– Nedostatak učenika je velik problem. Dosta ljudi se vraća, ali nema dice. Stipe dolazi iz obitelji gdje se cijeni rad. Neki bi roditelji rekli djetetu da ne mora ići na praksu kad pada kiša, ali njegovi nisu takvi. Ovakvi učenici daju nam vjetar u leđa. Čast nam je da je jedan učenik iz Sinja, pored elitnih škola koje imaju bolju opremu, ostvario ovakav rezultat. Zaista sam zahvalna – kazala je.
Neka nam Stipe posluži kao podsjetnik na to da društvo bez zanatlija ne može funkcionirati. Krajnje je vrijeme da se prestanemo pitati "što će selo reći", a počnemo cijeniti mlade ljude koji znaju, žele i vole raditi. Jer "zašto ne bit običan, voljeti male stvari, zašto svatko mora biti glavni?"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....