Narodna nošnja nije relikt prošlosti, iako je danas, u vremenu brzih trendova, površnih uzora i ultra brze mode, rjeđe viđamo. U takvom okruženju mladima je sve teže kritički promišljati i graditi vlastiti identitet. Upravo zato priča Gabriele Župić djeluje kao osvježenje.
Ova maturantica opće gimnazije Privatne srednje škole Marko Antun de Dominis u Splitu odlučila je svoju maturalnu večer obilježiti na potpuno drukčiji način – umjesto klasične svečane haljine, odjenula je sinjsku narodnu nošnju i time privukla pažnju diljem Hrvatske.
Iza njezine odluke krije se dugogodišnja osobna povezanost s tradicijom, krajem iz kojeg dolazi i identitetom koji ponosno nosi. Priznala nam je da se ideja o narodnoj nošnji rodila nakon što je razmišljala o klasičnoj maturalnoj kombinaciji, no ubrzo je shvatila da želi nešto što će u potpunosti predstavljati nju samu.
Ohrabrilo je susjedstvo
Na internetu je vidjela primjere mladih iz susjednih zemalja koji su na sličan način odali počast svojoj tradiciji, što joj je dodatno dalo hrabrost da realizira vlastitu ideju.
Nošnja je nastajala dva mjeseca prije maturalne večeri, a svaki detalj izrađen je po mjeri. Na njezinoj izradi radile su Nada Bešlić i Ljilja Gugić, dok je Gabriela sama nabavila torbu i čarape za opanke. Posebnu pažnju posvetila je autentičnosti, od nakita do završnih detalja, kako bi cijela kombinacija vjerno predstavljala sinjsku tradiciju. Sama je napravila frizuru i šminku, dok su joj oko odijevanja pomagale majka i baka. Upravo je baka, kaže, pazila na svaki detalj i bila posebno sretna zbog njezine odluke.
- Šminku i frizuru sam sama radila,oko oblačenja nošnje pomogle su mi i mama i baka. Baka je bila presretna, pazila je na svaki detalj. Nisam imala tremu, odlučila sam bit svoja i sve je prošlo odlično.
Iako priznaje da izrada nošnje nije bila jeftina, ističe kako joj to nije bilo važno jer je o tome sanjala još od djetinjstva. Na odluku je obitelj isprva reagirala s nevjericom, misleći da se šali, no kada su shvatili koliko joj to znači, pružili su joj punu podršku. Posebno emotivan trenutak bio je kada joj je baka pokazala vlastite fotografije iz mladosti u narodnoj nošnji.
- Sinjska nošnja za mene predstavlja moje porijeklo i kraj iz kojeg dolazim. Drago mi je reć da sam iz Sinja, tu sam cijeli život, na to gledam kao nešto posebno. Ne sramim se, imamo lijep kraj i dobre ljude! Stvarno sam ponosna. Svoju budućnost sigurno vidim u Hrvatskoj. Ne znam još uvijek gdje, ali sigurno ću se vraćat u Sinj, makar kad ostarim.
Sinjska nošnja za nju predstavlja puno više od odjeće – simbolizira njezino podrijetlo, odrastanje i ljubav prema kraju iz kojeg dolazi. Godinama je aktivna u Sinjskom pučkom kazalištu i ponosno ističe svoje korijene. Vjeruje kako mladi danas premalo pažnje posvećuju tradiciji i obiteljskom nasljeđu, iako kako ističe upravo u tome leži neizostavan dio identiteta.
Pozitivne reakcije nisu izostale ni među profesorima i kolegama. Mnogi su joj prilazili tijekom večeri i pohvalili njezinu hrabrost i originalnost, a profesori su priznali da ih njezin potez nije iznenadio upravo zato što je riječ o Gabrieli, osobi koja uvijek ostaje dosljedna sebi.
Svoj put vidi u umjetnosti, a najveća želja joj je upisati glumačku akademiju. Kazalište i scena dio su njezina života odmalena, a upravo kroz glumu i predstave pronašla je prostor u kojem se osjeća najslobodnije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....