Točno u 17 sati, u srcu Splita, započelo je emotivno okupljanje u čast Halidu Bešliću – čovjeku čiji je glas obilježio generacije i spojio cijelu regiju.
Kraj u znaku emocija i ljubavi
“Danas cijeli svijet kuca u ritmu ljubavi, kao što je kucalo Halidovo srce” – bile su to riječi kojima je završilo ovo posebno splitsko popodne.
A onda su se prolomili stihovi „Romanije“ – i emocije su jednostavno preplavile Pjacu. Suze, zagrljaji, upaljeni mobiteli i stotine glasova koji su uglas pjevali s Bojanom Pavlovićem, čiji je glas nosio svu snagu i toplinu tog trenutka. Svaka nota, svaki stih, svaka riječ – kao posveta Halidu i svemu što je ostavio iza sebe.Bojan je još jednom pokazao koliko poštuje i voli glazbu velikog pjevača, i koliko mu znači što je upravo on, u svom Splitu, mogao zatvoriti ovaj dan pjesmom koja je postala simbol zajedništva i ljubavi.Publika ga je ispratila gromoglasnim pljeskom i emocijom koja se ne zaboravlja.
Na kraju je ostao samo osjećaj – da večeras, u Splitu, Halid nije bio daleko. Bio je tu, u svakom stihu, u svakom srcu, u svakoj suzi koja je zasjala na Pjaci.
Atmosfera sve jača: Split diše u ritmu Halidovih pjesama
Sat vremena nakon početka okupljanja, atmosfera na splitskoj Pjaci ne jenjava – naprotiv, iz minute u minutu postaje sve snažnija. Sve je više ljudi koji pristižu, a emocije se doslovno osjećaju u zraku. Sunce polako zalazi, ali energija ne popušta – svi “cupkaju”, njišu se u ritmu i pjevaju uglas Halidove najveće hitove.
„Miljacka“, „Romanija“, „Ja bez tebe ne mogu da živim“, „Prvi poljubac“, „Zlatne strune“, “Taman je”– pjesme koje su kroz desetljeća postale himne ljubavi i života, sada odzvanjaju između kamenih zidova Pjace. Svaka riječ, svaki stih, prolazi kroz masu koja diše kao jedno.
Iako Dalmatincima u venama teče njihov melos – klape, Oliver, more i vino – ljubav prema Halidu ovdje se osjeća iskreno i duboko. Jer, kako mnogi kažu, “dobra pjesma ne zna za granice”, a Halidove su upravo takve – one koje dirnu dušu i spoje ljude, bez obzira odakle dolaze.
Pjaca je postala mjesto gdje se Dalmacija i Bosna sreću u pjesmi, u emociji i u poštovanju prema glasu koji je obilježio živote svih nas.
Bojan Pavlović užario Pjacu izvedbom “Miljacke”
Na samom početku jedan od emotivnijih trenutaka današnjeg okupljanja bio je nastup Bojana Pavlovića, pjevača koji posljednjih godina živi u Splitu i kojeg domaća publika sve više prepoznaje po snažnom glasu i interpretaciji.
Bojan je izveo legendarnu “Miljacku”, pjesmu bez koje se ne može zamisliti nijedno prisjećanje na Halida Bešlića. Već nakon prvih stihova, publika je zapjevala zajedno s njim – cijela je Pjaca odjekivala, a emocije su se prelijevale iz glasa u glas.
Atmosfera je bila gromoglasna, ali topla. Ljudi su pljeskali, pjevali, snimali, a mnogi su – s osmijehom i suzom u oku – rekli da im se “učinilo kao da je Halid opet među njima”.
Bojan je skromno zahvalio publici i poručio da mu je “velika čast što može u svom Splitu otpjevati pjesmu koja je obilježila cijeli život jednog velikog čovjeka”.
‘Hvala ti, Halide...‘
Nakon Sarajlija, koji su proteklih dana pjesmom i suzama ispratili svog Halida, danas su to učinili i Dalmatinci – na svoj način, s pjesmom, emocijom i suncem koje je obasjalo Pjacu kao usred proljeća.
Halid Bešlić preminuo je 8. listopada, a vijest o njegovoj smrti pogodila je čitav Balkan. Njegove su pjesme bile više od riječi – bile su dio života, dio svake ljubavi, tuge i radosti.
I dok se u Sarajevu sprema posljednji ispraćaj, Split je danas zapjevao iz srca. Jer, kako je za Sarajlije Halid bio simbol duše i emocije, tako su ga i Dalmatinci osjećali – s istim poštovanjem i toplinom kojom su nekad voljeli Olivera.
Organizatori su okupljanje započeli uvodnim govorom, nakon čega je uslijedila pjesma „U meni jesen je“, uz koju su mnogi zadržali dah.
— Okupili smo se danas ovdje da odamo počast jednom jedinom Halidu. Čovjek, glas koji je znao pjevati i tugu i radost.
Glas koji je u svakoj pjesmi nosio nas. Njegove pjesme nisu bile samo glazba – one su bile život.
Koliko puta nas je njegova pjesma pratila u tišini doma, u trenucima sreće, ali i onda kad su nas život i sudbina lomili?
Koliko puta smo uz njegov glas pronašli snagu, ljubav – i pustili suzu kad nam je to najviše trebalo?
Zato smo danas ovdje da kažemo hvala čovjeku koji je srcem živio svoju glazbu, koji nas je učio da dobrota, jednostavnost i poštovanje vrijede više od svega.
Hvala ti, Halide, za pjesme koje su postale dio naših života.
Za sve trenutke u kojima si nas podsjetio što znači biti čovjek.
Halid nas je naučio da pjesma ne poznaje granice, da emocije ne traže ni ime ni prezime ni mjesto – jer glazba spaja jače nego bilo što drugo.
I danas, dok se u ovom gradu, našem Splitu, čuju njegovi stihovi, vjerujem da svatko od nas ima barem jedan koji mu pripada.
Zato neka ovaj dan bude ispunjen poštovanjem i ljubavlju.
Neka Split danas diše u ritmu pjesme – jer pjesma je ono što nas spaja i podsjeća koliko je život lijep kad se dijeli s drugima.
Baš onako kako je to Halid znao.
Dragi Halide, tvoja glazba i tvoja duša živjet će i dalje u svima nama koji smo te voljeli. Molimo minutu šutnje za pokojnog Halida, bile su riječi, nakon čega je uslijedio trenutak kojeg su svi čekali - pjesma, ljubav, zajedništvo …. Bas kako bi i sam Halid želio.
Još nije ni pet, a Pjaca puna emocija
Još nije ni pet, a splitska Pjaca već živi od emocija. Ljubitelji i fanovi Halida Bešlića polako se okupljaju kako bi pjesmom i zajedništvom odali počast legendi čiji je odlazak rastužio cijelu regiju.
Sunce, toplo popodne i ono posebno splitsko ozračje – sve je spremno za emotivno okupljanje koje počinje u 17 sati. Neki su došli planirano, drugi slučajno zastali, ali nitko ne ostaje ravnodušan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....