Generacija Z obuhvaća one rođene između kasnih 1990-ih i ranih 2010-ih i to je prva istinski digitalna generacija. Odrasli su s pametnim telefonima, internetom i društvenim mrežama, cijene autentičnost, raznolikost i inkluzivnost, a ne boje se javno progovoriti o temama poput mentalnog zdravlja, klimatskih promjena ili društvene nepravde.
Međutim, isto tako nisu skloni rizicima poput milenijalaca i starijih generacija, skeptični su prema autoritetima i tradicionalnim strukturama te se teže privikavaju na društvene norme i poslove koji uključuju fizikalni rad. Oni će svakako biti nositelji velikih društvenih i tehnoloških pomaka te će oblikovati svijet temeljen na digitalnim rješenjima, a naš novinar Saša Ljubičić je pokušao pronaći odgovor na pitanje možemo li osloniti na nove generacije.
- Radi se o generaciji koja, istraživanja pokazuju, ne zna promijeniti niti sijalicu u odnosu na svoje roditelje, puno su tromiji, manje se kreću i po desetak sati dnevno provode na mobitelima. Rezultat je to zapravo tranzicije društva. Ako pogledamo Hrvatsku unatrag sto godina, mi smo se iz poljoprivrede pretvorili u industrijsku zemlju - tvrdi Ljubičić.
- Na selu su živjele obitelji sa šestero, osmero, čak i desetero djece, a ta su djeca služila kao neka vrsta radne snage. Kad je druga generacija sišla u gradove nakon Drugog svjetskog rata, već tamo šezdesetih i sedamdesetih, te su se obitelji prepolovile. Imale su po dvoje ili troje djece, a danas tek jedno. I to jedno drže kao malo vode na dlanu.
Tehnologija je napravila svoje. Generacija Z je promatračka, oni nisu subjekti i gledaju što rade drugi. Na taj način ne sudjeluju u kreiranju svijeta oko sebe. Tko je za to kriv? Mi koji smo im previše popuštali i prava koja svakim danom rastu, a ne tehnologija. Ova se generacija ponaša sasvim prirodno i koristi sve ono što joj je tehnologija dala, i dobroga i lošega - zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....