Knin je svakog petog kolovoza centralna pozornica. Povorke, govori, protokoli. A već šesti kolovoza? Tišina. Grad se vraća svom svakodnevnom ritmu, a iza kulisa ostaju oni koji ovdje žive svaki dan. Otišli smo u Knin, razgovarali s njegovim stanovnicima i pitali: kako izgleda život u kraljevskom gradu?
- Kad sam došla iz Beograda, prvi put sam osetila da negde pripadam, kaže nam mlada žena. „Svatko se zna i svakome je milo da te vidi.“ Zastaje. „Ali ima mnogo malo događaja. Malo kulturnih događaja.“
Starija gospođa je rezolutna: "Ovo je najlipši grad i ja ne mogu daleko od njega.“ Pokazuje na djecu koja trče ispred škole. „Vidim ima dice, vidim da grad živi. S druge strane ima malo posla.“
Sredovječni muškarac podsjeća na ono što se spominje u promotivnim brošurama:
- Najbolja stvar je nezagađenost. Čist zrak, čista voda, sedam rijeka, devet planina... ili obrnuto, nisam siguran.
Ali perspektiva nije svima ista. „Ja sam umirovljenica i za mene je ovo super“, govori jedna žena. „Gužve nema, ima zelenila, ima gdje za prošetat se. Mladi većinom odlaze. To je nekad bio grad mladih, sad je postao grad umirovljenika i starih.“
Pitali smo djevojku vidi li svoju budućnost u Kninu. Nije znala dati jasan odgovor:
- Ne mogu da kažem da je ovo prolazno, a opet ne mogu da kažem ni da nije. Moraš dobro da razmisliš hoćeš li da ostaneš ili ne.“
Knin ima preduvjete da bude grad dostojan života – i nakon petog kolovoza. No bez dugoročnog ulaganja i sadržaja koji traju dulje od jednog dana u godini, djeluje kao pozornica bez publike.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....