Dolazak prvog djeteta u obitelj jedan je od najintenzivnijih emocionalnih i fizičkih izazova, koji često rezultira osjećajem izolacije. Hattie MacAndrews, savjetnica za roditeljstvo, analizirala je za magazin HELLO! dinamiku podrške novim roditeljima, ističući kako dobronamjerne poruke često ne pogađaju cilj zbog iscrpljenosti onih kojima su upućene.
Njezino iskustvo pokazuje da roditelji nakon izlaska iz bolnice često ulaze u stanje kognitivne preopterećenosti. U tom razdoblju čak i najjednostavnije odluke postaju teške, zbog čega majke na općenita pitanja poput „Treba li vam što?“ najčešće odgovaraju odbijanjem pomoći, unatoč praznom hladnjaku ili nedostatku kućnih potrepština.
Nestanak tradicionalne podrške
MacAndrews upozorava na „epidemiju usamljenosti“ među roditeljima. Iako je poznata teza da je za odgoj djeteta potrebno „cijelo selo“, u modernom, nepovezanom društvu to je rijetkost. Pretrpani rasporedi i fizička udaljenost doveli su do toga da majke ulaze u ovo ranjivo razdoblje bez stvarne društvene podrške, što prve tjedne čini vrlo teškima.
Tri stupnja učinkovite pomoći
1. Pomoć majci, a ne samo bebi
Uvriježeno je mišljenje da je za pomoć potrebno iskustvo s novorođenčadi. Međutim, analiza pokazuje da pomoć zapravo treba majci. Dok je ona fokusirana isključivo na preživljavanje djeteta, njezine osnovne potrebe – poput prehrane, higijene i odmora – ostaju zanemarene. Zadaci poput pražnjenja perilice posuđa ili stavljanja rublja na pranje, koji su inače rutinski, neispavanoj majci postaju gotovo nepremostive prepreke.
2. Društvo kao prevencija izolacije
Osobito kritično razdoblje nastupa kada se partneri vraćaju na posao. Dan proveden u samoći s novorođenčetom može se činiti beskonačnim. U tim trenucima, prisutnost prijatelja ili obitelji koji su voljni samo sjediti i pružiti društvo, bez posebnih zahtjeva, od neprocjenjive je važnosti za mentalno zdravlje majke.
3. Konkretne akcije umjesto pitanja
Najveću razliku čine oni koji se „jednostavno pojave“ s gotovim rješenjima. Donijeti topli obrok, svježi kruh ili kavu gesta je koja se dugoročno pamti. Umjesto prebacivanja odgovornosti na roditelje da sami smisle što im treba, preporučuje se slanje konkretnih prijedloga.
Modeli komunikacije koji doista pomažu
Stručnjaci preporučuju korištenje izravnih poruka koje ne zahtijevaju od roditelja napor odlučivanja:
- U trgovini sam, kupit ću ti osnovne namirnice i ostaviti ih pred vratima.
- Sutra donosim ručak u posudi koju ne trebaš vraćati.
- Dolazim popodne na sat vremena kako bi se ti mogla istuširati ili odspavati.
Na koncu, ističe se potreba za strpljenjem prijatelja i rodbine. Odgovaranje na poruke i planiranje društvenih događaja nisko su na listi prioriteta novih roditelja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....