Jedna je žena na Redditu podijelila svoju ispovijest o pomalo čudnoj ovisnosti s kojom se većina neće poistovjetiti. Naime, ova je žena, kako kaže, radoholičarka - opsjednuta je svojim poslom i radom. Ne može se zaustaviti ni na bolovanju, ni nakon posla - što ju je dovelo do ogromnih psihičkih problema.
"Radim u više nego odličnoj firmi i dobro sam plaćena. Ponekad ima više posla nego obično, ali sve u svemu, ne moram ostajati prekovremeno i daviti se od posla da bih se dokazala. Nitko me ne tjera da je sve odmah i sad gotovo. Šef je zadovoljan mojim radom. Firma je dobro posložena, s tim da ima prostora za napredak jer dosta rastemo i okolnosti se mijenjaju." kaže žena, dodajući kako radni dan za nju ne završava, već se prelijeva u onaj idući.
"No ja se zbog nekog razloga ne mogu ostaviti posla. Poslije posla radim. Prije spavanja kujem ideje kako poboljšati određene stvari i o svemu što moram napraviti sutra. Nekad ga čak i sanjam. Čim se probudim, čitam mailove. Nedavno sam bila bolesna te sam tijekom sna pod vrućicom kemijala kako ću ja jednom našem klijentu objasniti određene procese. Ni na bolovanju nisam bila na miru - nitko me ništa nije tražio, a ja sam se svejedno prvom prilikom hvatala laptopa." otkriva dodajući kako ima jednu opsesiju.
"Imam neku bolesnu opsesiju da budem najbolji radnik. Djelomice mislim da je zbog toga što se bojim ostati bez posla, to mi je najveći životni strah (da, toga se bojim više od bolesti i smrti), a djelomice je i zbog potrebe za priznanjem jer mi je posao svjetlija točka u životu (neke stvari ne uspijevam popraviti u vezi sebe, dok sve čega se primim na poslu rasturim)."
No, priznaje da ju je ta opsjednutost počela koštati glave.
"U zadnje vrijeme me guši ta opsjednutost. Imam dobar društveni život, ali sam često psihički iscrpljena zbog svega ovoga te se ne mogu u potpunosti opustiti. Hobiji ispaštaju najviše jer cijeli dan ili mislim o poslu ili radim. Možda sam izgorjela, ne znam, ali imam osjećaj da promjena posla ne bi pomogla. Što da radim? Kako da se isključim poslije posla?"
U komentarima naišla na podršku, ali i čuđenje
Osobe u komentarima su je podržale, ističući kako iza ove "ovisnosti", baš kao i iza svake druge - stoji određeni emocionalni problem koji se potiskuje.
"A nešto izbjegavaš, o nečemu ne želiš mislit, pa se zatrpavaš poslom. Bar je meni tako, ako sam pod nekim stresom u privatnom životu čisto podsvjesno to samo blokiram i uhvatim se posla. Dogodilo mi se nakon malo sjebanije dijagnoze, pred prekid, kad se bliska osoba razboljela... Morat ćeš se suočit s time što izbjegavaš kad tad, ili na vrijeme ili kad pregoriš." napisala joj je jedna korisnica.
Drugi se korisnik pak u komentaru osvrnuo na njezin strah od gubitka posla, za kojeg vjeruje da bi mogao biti ključ.
"Čudi me da se nitko nije osvrnuo na to što navodiš da ti je najveći strah ostati zbog posla. Zašto? Bojiš li se da nećeš moći plaćati kredit, zadržati krov nas glavom, imati za hranu? Ako nemaš neki backup i ako si odrastala u nepovoljnim uvjetima, onda ti strahovi nisu nešto neočekivano. Na kraju krajeva, i firme često namjerno drže zaposlenike u strahu kako se ne bi previše opustili."
Bezbroj joj je korisnika savjetovalo i da krene poduzetničkim vodama u kojima se ovakav stav prema poslu cijeni.
"Ako nisi za poduzetništvo, onda gledaj kako da se preseliš sto prije u Ameriku, svidjelo bi ti se sigurno. Puno ljudi je opsjednuto poslom, to je stil života tamo, pogotovo veći gradovi kao NY, LA...izrazito cijenjen mentalni sklop." napisao je jedan korisnik.
"Čitam ovo i vidim sebe. Identično sebe. Nakon 10 godina sam otišao iz firme s kutijom u rukama (kao u američkim filmovima).. malo sam si razmislio o životu. I otvorio svoju firmu da bi još više radio. Rekao bih da sad barem znam za što radim, ali opet mi se događa isti problem; Meni “kad je dosadno” ja počnem ponovo raditi, čitati vezano uz struku, polagano pokrećem drugi i razmišljam o trećem poslu..." rekao je jedan korisnik, dodajući kako mu i dalje nisu jasni ljudi koji ne dijele isti entuzijazam prema radnim obavezama.
"Imam pauze dnevno, naravno. Dvaput tjedno obvezno odem na kavu s nekim ili sl. Odem se prošetat, malo socijalne mreže.. Ali generalno me to ništa ne ispunjava koliko posao. Recimo kada netko kaže da je igrao nešto meni u glavi nastane kaos: “nemaš što pametnije radit”? PlayStation nisam upalio Boga pitaj kada ali i kada se odvojim od posla maknem se totalno. Ljeti odem se provozat biciklom jer mi suludo sjedit unutra. Ne znam, mislim da sam radoholičar i pratit ću ovu temu."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....