Klinička psihologinja i tjelesna psihoterapeutkinja Slađana Đorđević istaknula je da se ulaskom u heteroseksualni odnos i brak, osoba ne ‘rješava‘ svoje orijentacije. Homoseksualna osoba ne može promijeniti ono što jest, ali, može zbog toga što to ne može biti - zapasti u velik očaj.
-Osoba homoseksualne orijentacije stupa u brak u nadi da će smanjiti društveni pritisak, da će se osjećati mirnije i bolje jer će ‘namiriti‘ želje primarne obitelji. Misle da ih roditelji više neće pritiskati da osnuju obitelj. - govori i upozorava da su posljedice ogromne.
-Međutim, efekt je potpuno suprotan. Kada taj lažni brak započne, intenzivira se osjećaj otuđenosti, usamljenosti. Osjećaj da lažemo i druge i sebe, čak i kad se kaže svom partneru, zajedno kreću živjeti lažni život.
Lavender marriage
Tako na engleskom glasi ono što možemo prevesti kao "brak iz pritajenja". To je brak između muškarca i žene u kojem je barem jedno od supružnika homoseksualno ili oboje, a brak se sklapa iz društvenih, profesionalnih ili političkih razloga, a ne iz ljubavi ili romantične privrženosti.
Takvi brakovi su često korišteni u prošlosti kako bi se sakrila seksualna orijentacija i izbjegla društvena stigma, osobito među slavnim osobama ili političarima.
Ono što čini ovaj brak različitim od gore navedenog slučaja jest pristanak. Obje strane obično ulaze u brak svjesno i dogovorno, znajući da brak nije iz ljubavi nego iz praktičnih razloga - kao što su zaštita karijere, društveni status ili skrivanje seksualne orijentacije.
Prisiljeni su skrivati se
Ipak, u tradicionalnim i konzervativnim društvima u kojima su homoseksualni pojedinci prisiljeni često i cijelog života skrivati svoj identitet i seksualnost, muškarci i žene ulaze u "straight" brakove s osobom koja ih ne privlači ni seksualno, ni emotivno.
To rezultira brojnim homoseksualnim aferama, bračnim nevjerama, manipulacijama, lažima i šutnjom koja ostavlja ozbiljne psihičke posljedice i na homoseksualnog pojedinca, i na njegovog heteroseksualnog partnera.
Iz tog je razloga na prvu moguće pomisliti da tradicionalnim društvima postoji manji broj homoseksualaca. Međutim - stvarnost je drukčija. Oni su samo naučili iz straha od odbacivanja te osude, bolje se skriti. No, iza onog što bi mogli podrazumijevati pod sebičnost i sklonost varanju i obmanjivanju, stoji duboka bol zbog nemogućnosti da se bude autentičan.
O tome govori i američki psihoterapeut, Mark Falango, kroz čiji je ured prošlo na stotine muškaraca koji su godinama skupljali hrabrost da izađu ‘iz ormara‘.
-Moj klijent sjedio je na stolcu, gledajući u pod, povremeno podižući pogled kako bi uspostavio kontakt očima, a zatim ga opet brzo spuštao. Govorio je tiho, gotovo kao da se boji da će ga netko čuti. Tijekom cijele seanse stezao je ruke, pokazujući sve znakove anksioznog čovjeka u sramu. Bio je novi klijent u mojoj praksi: oženjen, sredovječni muškarac iz predgrađa s visokopozicioniranim poslom. Kolega mu je prije nekoliko mjeseci dao moj broj. Trebalo mu je dugo da skupi hrabrost nazvati i dogovoriti termin. Pred kraj naše prve seanse pogledao me i rekao: ‘Mislim da sam zaljubljen… u drugog muškarca. Bojim se i ne znam što da radim.‘
Iza svega stoji strah
Falango ističe kako je ovo česta priča homoseksualnih muškaraca, koji jednostavno ne znaju kako priznati drugima. Taj strah pušta korijenje koje je s godinama, sve teže ‘isčupati‘.
-Radio sam s na stotine gay muškaraca u heteroseksualnim brakovima koji se bore s tajnovitošću ili žele izaći iz ormara. Ovi muškarci su često nerazumljeni, a postoji vrlo malo istraživanja i literature koja im daje uvid. Moji rad s ovim muškarcima temelji se na vlastitom istraživanju, iskustvima prijatelja, ali uglavnom na više od 20 godina rada s muškarcima koji vode dvostruki život. Mnogi od njih traže autentičan život, suočavaju se s traumama, iscjeljuju stare rane i žele živjeti potpuno kao gay muškarci.
On naglašava kako ove muškarce treba razumijeti, i pokušati shvatiti kroz što prolazi osoba koja cijelog života mora nositi masku.
-Da biste razumjeli ove muškarce, pokušajte se staviti u njihove cipele. Zamislite život s tajnom koju čuvate godinama, možda od djetinjstva, skrivajući je od supruge, djece, obitelji, prijatelja i kolega. Strahujete da će, ako otkrijete taj dio sebe, uslijediti osuda, sram, odbacivanje ili napuštanje. Povremeno možda želite prihvatiti taj skriveni dio i živjeti autentično, ali strah od urušavanja cijelog svijeta sprječava vas u tome.
Stupaju u brak zbog želje ili neznanja
Studije pokazuju da je značajan broj gay muškaraca bio ili jest u braku s ženom. Od malih nogu, mnogi su ovakvi muškarci odgojeni i društveno kondicionirani da se uklope u heteroseksualni obrazac, što često vodi osjećaju srama, unutarnje borbe i izolacije.
Jedna je studija istraživala zašto neki gej ili biseksualni muškarci ulaze u brak s ženom, i ističe unutarnju homofobiju kao važan faktor. To znači da muškarci, zbog internaliziranih negativnih stavova prema vlastitoj seksualnosti, pokušavaju živjeti ‘normativnim‘ životom i stvoriti obitelj kako bi se uklopili u društvo.
Zanimljivo je da su stavovi prema LGBTQ+ osobama postali negativniji s vremenom, što sugerira da brak ne ‘rješava‘ unutarnje konflikte, nego ih često produbljuje.
Dva ključna razloga za brak: prirodnost braka i želja za djecom. Ovo naglašava društveni i biološki pritisak na muškarce da slijede ‘očekivani‘ životni put.
Teorija kognitivne konzistencije se koristi da objasni zašto brak često završava raspadom - muškarci pokušavaju uskladiti svoje unutarnje osjećaje s društvenim očekivanjima, ali kad se to ne može održati, brak propada.
Istraživanje Williams Institute iz 2013. godine, koje je koristilo podatke iz Nacionalnog zdravstvenog istraživanja (NHIS), pruža vrijedan uvid u obitelji i životne situacije LGB osoba u SAD-u.
Procjenjuje se da u SAD-u postoji oko 690.000 istospolnih parova, od kojih je oko 18% vjenčano, što znači da više od 124.000 parova živi u legalno priznatim brakovima. Nakon presude Vrhovnog suda u slučaju United States v. Windsor, koja je omogućila savezno priznanje brakova istospolnih parova, broj vjenčanih parova raste na oko 130.000.
Među odraslim LGB osobama, četiri od deset (40%) su u braku ili žive s partnerom, dok je među ne-LGB osobama taj udio veći i iznosi šest od deset (60%). Kod žena, više od polovice lezbijki (51%) je u vezi ili braku, dok je kod ne-LGB žena taj udio 57%. Kod biseksualnih žena samo 32% živi u partnerstvu. Kod gay i biseksualnih muškaraca situacija je još izazovnija: tek oko trećine njih (35% i 34%) je u vezi, dok je kod ne-LGB muškaraca u partnerstvu 63%.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....