Glumac Colin Farrell javno je podijelio jednu od najtežih odluka u životu – onu da svog 21-godišnjeg sina Jamesa smjesti u dugoročnu ustanovu za njegu osoba s invaliditetom. Ova odluka nije bila nimalo laka, ali proizašla je iz duboke roditeljske brige, ljubavi i odgovornosti prema sinu koji je rođen s rijetkim neurogenetskim poremećajem – Angelmanovim sindromom.
Farrell i njegova bivša partnerica Kim Bordenave godinama su se suočavali s izazovima Jamesovog stanja. Prvotno je, s godinu i pol, James pogrešno dijagnosticiran s cerebralnom paralizom. Tek s dvije i pol godine, nakon savjeta neuropedijatra, konačno mu je dijagnosticiran Angelmanov sindrom – rijetka genetska bolest koja uzrokuje ozbiljna kašnjenja u razvoju, probleme s govorom, ravnotežom i motoričkim funkcijama.
Unatoč teškoćama, Colin nikada nije skrivao koliko mu je sin promijenio život. “James me natjerao da se trgnem. On je razlog zbog kojeg sam ostavio alkohol i počeo brinuti o sebi. Htio sam biti tu za njega. Ne samo kao otac, već i kao prijatelj”, izjavio je u jednom intervjuu.
No, kako James postaje odrasla osoba, sustav podrške se mijenja – često i nestaje.
- Kada navršiš 21 godinu, mnoge mjere zaštite koje postoje za djecu s invaliditetom prestaju važiti. Ostaješ prepušten sam sebi – ili državi, objasnio je Farrell.
Upravo zato su on i Kim odlučili osigurati Jamesu mjesto u specijaliziranoj ustanovi dok su još živi i zdravi. “Ako mi se nešto dogodi sutra, a i Jamesova majka, ne daj Bože, doživi nesreću – gdje će James završiti? Želim znati da je zbrinut, da je siguran, da ima ljude oko sebe koji ga poznaju i vole.”
Glumac ne skriva strah, ali ni nadu. Želi da njegov sin pronađe mjesto koje će mu postati dom, gdje će moći imati pun i ispunjen život. “Želimo mu pružiti osjećaj pripadnosti. Da bude povezan, viđen, voljen.”
Colin je 2024. godine pokrenuo i Colin Farrell Foundation – zakladu koja pruža podršku odraslim osobama s intelektualnim teškoćama, inspiriran upravo iskustvom sa svojim sinom. Time želi pomoći brojnim drugim obiteljima koje se suočavaju s istim izazovima, osjećajem izolacije i strahom od budućnosti.
Farrell ne umanjuje svakodnevne borbe – od prvih riječi koje su kod Jamesa stigle tek sa šest ili sedam godina, do prvih koraka u četvrtoj godini života. “Svaka mala pobjeda kod nas je slavlje. Kad se prvi put samostalno hranio, lice mu je bilo poput Jacksona Pollocka – ali je uspio. Danas to radi savršeno. Ponosan sam na njega svaki dan jer je nevjerojatan.”
Glumac ističe da otvoreno progovara o Jamesovom stanju jer zna koliko je važno da se roditelji djece s posebnim potrebama ne osjećaju sami.
- On je obogatio moj život. Ne želim romantizirati stvarnost – ima tu i boli i frustracija – ali želim pokazati da u svemu tome postoji i neopisiva ljepota.
Odluka da James ode u ustanovu nije odustajanje – to je, kako Colin kaže, oblik ljubavi. Ljubavi koja zna da podrška mora trajati cijeli život. “Ovo je način da mu osiguramo budućnost kakvu zaslužuje – s pažnjom, stručnošću i srcem koje ga razumije.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....