Zorica Kondža: Uvik je ‘majko daj ovo, majko daj ono‘, a na kraju je mater svima za sve kriva. A di je otac u toj priči?

Jedna od najprepoznatljivijih domaćih vokalistica, Zorica Kondža, ove godine obilježava 40 godina solo karijere. Veliki jubilej proslavit će koncertom 28. i 29. ožujka 2026. u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, gdje će publiku provesti kroz pjesme koje su obilježile njezin dugogodišnji glazbeni put.

Kondža je rođena u Splitu, a na sceni je prisutna još od kraja sedamdesetih godina, kada je pjevala u grupama Pirati, Novi Dan i ST. Početkom osamdesetih pridružila se sastavu Stijene, s kojim je objavila nekoliko albuma, da bi 1984. započela solo karijeru. Zoričini glazbeni počeci su čvrsto ukorijenjeni u rocku, što se i danas osjeti u njezinoj specifičnoj energiji na sceni. Jedna je od rijetkih pjevačica koja može s jednakom lakoćom iznijeti najzahtjevnije operne dionice, ali i sirovi, emotivni blues.

U ranim godinama bila je i jedan od najtraženijih pratećih vokala na domaćoj sceni, surađivala je s kultnim imenima poput Miše Kovača, Olivera Dragojevića i brojnim drugima. Tijekom karijere snimila je niz pjesama koje su postale dio kolektivne domaće glazbene memorije. Njezin suprug, cijenjeni skladatelj i aranžer Joško Banov, nije joj samo životni suputnik već i autor njezinih najvećih hitova, poput legendarne pjesme "Zar je voljeti grijeh". Unatoč statusu dive, publika je obožava zbog njezine jednostavnosti i humor, jer na koncertima često između pjesama zabavlja ljude anegdotama na vlastiti račun.

Velik dio njezine karijere vezan je uz Splitski festival, gdje je godinama nastupala i osvajala nagrade. Iako široj javnosti nije poznata po grintanju, Kondža priznaje kako u njoj ipak postoji ona prepoznatljiva dalmatinska crta temperamenta. Upravo se te teme dotaknula i u razgovoru, kroz pomalo ironičan, ali vrlo iskren pogled na svakodnevicu.

– E pa ima jedan svijet u kojem živjet bih htjela, gdje riječi doista postaju djela. Svijet u kojem majka nije nešto što se uzima zdravo za gotovo. Uvik je “majko daj ovo, majko daj ono”, a na kraju je mater svima za sve kriva. I još se svima psuje mater, a nitko se ne pita di je otac u toj priči. A onda kažu: “Majko, nemoj grintat.” Ma daj… – rekla nam je.

Ako vam je do grintanja, nosimo dobre vijesti! Nakon uspješno održanog prošlogodišnjeg izdanja Festivala i ove godine grintamo 12.3. u splitskom Mandrachu.

Kako zapravo izgleda njezino grintanje, pogledajte u priloženom videozapisu.