Negdje početkom 1995. godine u Glini je Aleksandar Vučić, isti onaj Alesandar Vučić koji je sada "demokratski" predsjednik Srbije, održao huškački govor u kojemu je "bacao drvlje i kamenje" na hrvatsku državu, nazivajući Hrvate ustašama, a okupljenim Srbima govorio kako će "živjeti u velikoj Srbiji."
Samo nekoliko mjeseci kasnije, od 4. do 7. kolovoza, pobjednička Hrvatska vojske krenula je u "Oluju", oslobodivši velik dio Hrvatske, odnosno one dijelove koje je kontrolirala paradržava "Republika Srpska Krajina". Ovom operacijom na ta je područja vraćen hrvatski ustavni i pravni poredak.
Jedan od onih koji je živi svjedok događanja u Kninu, "glavnom gradu SAO Krajine", jest i prof. dr. sc. Goran Dodig, jedan od najpoznatijih hrvatskih neuropsihijatara, čovjek koji je u doba bivše Jugoslavije kao hrvatski proljećar robijao zbog svojih hrvatskih idela i koji je dan nakon oslobođenja Knina, 8. kolovoza 1995., došao u Knin kao pregovarač Vlade RH, koja ga je imenovala na to mjesto.
Kakvo je stanje bilo u Kninu, o čemu ste razgovarali s izbjeglicama i vojnicima protivničke vojske koje ste zatekli u stacionaru i u kampu Sektora jug?
- Došao sam u Knin, gdje me poslao Nikica Valentić, tadašnji predsjednik Vlade RH, i tamo sam prvo "naletio" na generala Ivana Čermaka i pjevača Mišu Kovača. Sjećam se da me je general Čermak primio na razgovor i da je tijekom tog našeg razgovora izdao naređenje kako ne želi vidjeti ni jednu zapaljenu kuću i da zahtijeva red.
Nakon razgovora s generalom Čermakom otišao sam u kamp Sektora jug, gdje sam vidio srpske izbjeglice. Predstavio sam se tim izbjeglicama, a oni su mi rekli da znaju tko sam ja. Nakon toga sam ja njima rekao: "Znam da vi mene ne volite, ali ne volim ni ja vas, no ovu situaciju moramo i trebamo riješiti na civiliziran način."
Kako je bilo jako vruće, sjeli smo u hladovinu ispod jednog stabla i razgovarali smo. Oni su slušali mene, a ja sam slušao njih. Vraćao sam se u Knin nekoliko puta u sljedećih nekoliko dana - govori nam dr. Dodig.
Svakog dana nakon pregovora dr. Dodig se vraćao u Split.
- Da. I kako sam vidio da je tim izbjeglicama situacija teška jer ljudi nisu imali ni osnovnih sanitetskih ni sanitarnih uvjeta, dolaskom u Split odlučio sam im pomoći. Napunili smo jedan kamion potrepština, sapuna, deterdženata, toaletnog papira... i odnijeli smo im u Knin, kako bi im situacija bila bolja - kazuje dr. Dodig.
U stacionaru u Kninu je dr. Dodig zatekao i 50-ak mladića obučenih u srpske vojne odore.
- Da, i u tim vremenskim uvjetima velike vrućine oni su svi ležali u tom stacionaru i bili pokriveni onim debelim vojnim dekama. Meni je to bilo sumnjivo jer mi nije išlo u glavu zašto se po takvoj vrućini pokrivaju i to još dekama. Pristupio sam im i upitao ih: "Što vam je, zašto ste pod dekama?" Odgovorili su mi da su bolesni, da imaju virozu, temperaturu, proljev i da povraćaju.
Nekolicini njih sam pružio ruku, prvenstveno da vidim da li zaista "gore" ili me lažu. I nitko od njih nije imao temperaturu jer im je tijelo bilo normalne temperature. Tada mi je postalo jasno da lažu jer su se bojali za svoje živote s obzirom na to da su bili u odorama protivničke vojske. Rekao sam našim hrvatskim vojnicima da su svi srpski vojnici bolesni i da tu moraju ostati ležati i odmarati se - sjeća se dr. Dodig.
Da Hrvati nisu "đavli" kako nas Vučić želi prikazati, najbolje pokazuje još jedan podatak koji nam je otkrio dr. Dodig, a za koji do sada nismo znali.
- U kampu Sektora jug upoznao sam ing. Branka Pupovca, izbjeglicu iz Gospića, od kojega sam 16. kolovoza dobio zahvalnicu u ime svih izbjeglica koje sam zatekao u tom kampu, u kojoj mi zahvaljuje na pomoći koju sam im u svoje ime i u ime Vlade RH i hrvatske države pružio. Pomogli smo tim ljudima koliko smo god mogli, a sve što se drugo govori iz Srbije neistina je i sramota - zaključio je prof. dr. sc. Goran Dodig.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....