RIBLJE VRSTEŠilo tupokljuno, vrsta koja većini zbog svoje mimikrije i načina života promakne potpuno neopaženo, ali ne i Dmitriju

Dmitrij Strelnikoff je diplomirao na Sveučilištu u Varšavi kao zoolog, no pored toga Dmitrij je i pisac kao i fotograf prirode.

U jednom od svojih Bračkom kanalu ugledao je šilo tupokljuno, vrstu koja većini zbog svoje mimikrije i načina života promakne potpuno neopaženo, ali ne i Dmitriju koji je s posebnom strašću napravio nekoliko vrlo kvalitenih fotografija.

Evo što nam je Dmitrij ispričao o tome:

- U travnju ove godine sam prvi puta u životu s obale vidio šilo tupokljuno (Syngnathus typhle).

Dva primjerka su plivala su tik uz stijenu uz cestu.

Prvo su se držali zajedno među obalnim algama blizu velikog područja morskih trava sviline (Zostera sp.) i resine (Cymodocea sp.).

Zatim je jedna od riba plivala odmah ispod površine, dok je druga ostala na morskoj algi cistozira (Cystoseira sp.)

Fotografirao sam ribu dok je plivala na površini i brzo otrčao kući po svoju opremu za more. Vratio sam se na isto mjesto i pronašao jednu od ove dvije ribe.

Građa ove ribe je vrlo specifična

Plivali smo zajedno oko petnaestak minuta. Uživao sam gledajući je i snimio sam nekoliko prilično dobrih fotografija – priča nam Dmitrij.

- A prvi put sam susreo ovu vrstu prije mnogo godina dok sam plivao u Crnom moru.

Kasnije sam ih mnoge vidio u Azovskom i Baltičkom moru.

U Jadranu ih povremeno susrećem u posidoniji (Posidonia oceanica) gdje se mogu vidjeti impresivni primjerci dugi do 35 centimetara.

Takvi susreti su obično slučajni i brzo završavaju jer ribe brzo nestaju u bezobalnim šikarama. Zato sam jako sretan što sam konačno uspio promatrati i fotografirati šilo tupokljuno dulje vrijeme u Jadranu.

Riba na fotografijama bila je duga oko 20 centimetara, a snimio sam je na dubini od oko 1,5 metara.  

Ne znam zašto je ovaj par plivao tik uz more, izvan livade morske trave.

Travanj je ove godine, za razliku od svibnja, na Braču bio topao i sunčan tako da je sasvim moguće da su se udvarali jedno drugom – nastavlja Dmitrij.

Usta su izbače daleko naprijed ispred cjecaste usne šupljine

- Ove ribe zapanjujuće su ne samo po svom izgledu i stilu plivanja dok klize poput cepelina koristeći leđne i prsne peraje, jedva pomičući tijelo ili dok brzo bježe energičnim, zmijolikim pokretom koristeći svoju izduženu, lepezastu repnu peraju.

Njihov način razmnožavanja također je vrlo zanimljiv.

Očito, kao i kod morskih konjića, koji pripadaju istoj porodici riba Syngnathidae, kod raznih vrsta roda Syngnathus, mužjaci ‘izlegu‘ jaja.

Prihvaćaju jaja od ženki, koja nose na svom tijelu.

Stoga, u svijetu šila, nisu mužjaci ti koji se natječu za ženke, već suprotno, ženke se natječu za mužjake.

Sigurno bi i mnogi ljudski mužjaci to željeli. Ali kada uzmete u obzir da je cijela odgovornost za mlade isključivo na mužjaku, a da tih mladih može biti, na primjer, dvadeset...

U Jadranu se javljaju i druge vrste roda Syngnathus i predstavnici blisko srodnih rodova.

To su šilce kratkokljuno (Syngnathus abaster), šilo (Syngnathus acus), šilo dračavo (Syngnathus phlegon), šilo crnoboko (Syngnathus taenionotus), šilo tankokljuno (Syngnathus tenuirostris), šilence oblokljuno (Nerophis maculatus) te (Nerophis ophidion) šilence grebenkljuno – ispričao nam je Dmitrij Strelnikoff.

Bojom i oblikom se ova vrsta vješto skrijva u algama