Bio je to vikend za pamćenje.
Dolazi mi prijatelj iz Zagreba i plan je ribolov, ribolov i još malo ribolova.
No kako su planovi tu zato da se mijenjaju, tako se i naš plan iz sata u sat mijenjao. Prvenstveno zahvaljujući nepredviđenim događajima, a gdje drugdje nego na poslu ženinom, prijateljevom i mom.
Pomno tjednima planiran cjelonoćni ribolov na jednoj udaljenoj lokaciji pretvara se u kratki večernji izlet i tu počinje priča o trijumfu jednog mladića.
Naime, s obzirom na kratak večernji ribolov i blizinu lokacije, odlučujem ispuniti sinu želju i odvesti ga na prvi noćni ribolov na moru.
Pribor je spreman, ribolovci u niskom startu, samo se čeka povratak žene s posla kako bi preuzela brigu o ostatku podmlatka i gas.
Dolazimo na poziciju pa prijatelj zvan Koki priprema brum i počinje s primamljivanjem ribe, dok ja namještam štapove.
Ciljana lovina ovoga puta su cipli i sve što se uz njih zaleti, a tehnika ribolova plovkom. Odabrano je oružje za nadmetanje s ovim morskim mudracima, srdela friška i srdela slana izmjenjuju se na udicama no uspjeha nema.
Nikola zvani Nik, moj ribolovac mali govori meni da treba na kruh zabaciti, a kada to malac od 6 godina zacrta, nema tata puno izbora nego poslušati.
Pitam Kokija ima li kakav sendvič u autu ili pecivo od puta, no od toga nema ništa.
Među starim kruhom pronalazimo jedan polumekani i njega odlučim iskoristiti za ostvarenje želje sina svoga.
Naravno, to mu je trebala biti lekcija kako na kruh ne grize ništa bolje nego na majku srdelu.
Nije prošlo dugo vremena kada Nik viče:
- Tata imam ga! Daj podmetač!
Sigurna ruka i oštro oko jer sam oprao naočale prije polaska, majstorski grabi cipla u podmetač i napokon imamo prvi ulov, odnosno ima ga Nik.
Nekoliko minuta kasnije slijedi isti scenariji, isti krik uz zapovijed na držanje podmetača i tako dvanaest puta.
Oko jedan sat iza ponoći stari prijatelji, nakon velikog uspjeha u kojem su ulovili svak po jednu ribicu za puštanje, objašnjavaju Niku da je kasno i treba ići na počinak.
Iduću noć bježimo Niku i ostvarujemo polovičan uspjeh.
Pod tim mislim da smo nas dva iskusna stara ribolovca za cijelu noć uspjeli uloviti tek polovicu onoga što je Nik u zadnjem ribolovu sam digao.
Otprativši prijatelja put kući, maštam o laganom odmaranju prije sutrašnjeg posla.
Moju maštu prekida tihi pokunjeni zvuk praćen pogledom milog psića:
- Tata, ja bih išao u ribolov…
Žene nema kući, letim po kuhinji, spremam suđe, usisavam i slažem robu, Nik sprema svoj ormar i spremni smo.
Sad smijemo pobjeći u ribolov prije nego se vrate cure.
Prije ribolova moramo pronaći pekaru koja radi i kupujemo kruh.
Dolazimo na poziciju i prvo pripremam Nikov štap, a nakon toga krećem s pripremom bruma.
Odjednom začujem rolu kako zuji dižem pogled i vidim Nika kako drži štap savinut do površine mora, skačem s podmetačem, ali riba se otkačuje.
Nastavak ribolova teče glatko Nik lovi salpe, špare i ciple, a ja držim podmetač i hranim ribe. ‘Prepisujući‘ od sina uspijevam uloviti dva cipla i sav ponosan zabacujem veliki komad srdele u potrazi za brancinom.
A kako je vikend započeo Nikovim bljeskom, red je i bio da završi trijumfom.
Dok ja nabacujem srdelu, Nik kontrira, rola zuuuujjiiiiii štap se savija, a tata skače s podmetačem.
- Samo da mu se ne otkači - misao je koja mi prolazi glavom dok po mraku škiljim u pokušaju lociranja ribe.
Naglavna lampa je naravno, ostala u autu, a mrak se prišuljao neprimjetno.
Sad je lagani pritisak od nekoliko tona sletio na moja ramena.
Samo da ne promašim ribu.
Velika sjena se pojavljuje na površini…
- Ajme koliki cipal - pomislim, dok se sjena pojavljuje još jednom.
A po silueti mi se čini kao da je brancin nakon čega me ulovila panika.
Sjena se pojavljuje i treći put na površini pa podmetačem napokon hvatam ribu i dižem je, a Nik trenutno pita:
- Je l‘ veliki cipal?
- Nije cipal, brancin je! Tvoj prvi brancin! Bravo sineee!!! - odgovaram mu lud od sreće, a on na to sasvim smireno odgovori:
- Ja bih se slikao s ribom.
I kako bi potvrdio da u pitanju nije bila slučajnost Nik do kraja ribolova uspješno lovi još jednog manjeg brancina i pušta ga neka naraste.
A ja, gledajući to nekako sa strane, u svemu tome vidim najavu mojeg laganog umirovljenja i skorog moljakanja sina da on mene povede u ribolov, jer, ako ništa drugo, dobro držim podmetač.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....