Potreba za slobodnim ili kako ih mnogi vole nazivati dišućim ili njišućim čvorovima, najizraženija je kod montaže varalica, ponajprije u spinningu i egingu.
Ovi čvorovi omogućuju prirodno kretanje varalice što posebno dolazi do izražaja kod rada s wobblerima.
Važno je napomenuti da ovakvi čvorovi imaju primjenu samo kod montaže bez međuelemenata poput zogulina ili prstenova.
Ukoliko je u sistemu prisutan neki od ovih međuelemenata tada je slobodni čvor nepotreban i tada je primjereniji neki čvor koji se koristi za fiksne montaže.
Jedan od prvih ovakvih čvorova, a prema nekim autoritetima upravo prvi, je Rapala čvor.
Naravno, prvu konkretnu ribolovnu primjenu je našao kod prvih wobblera Laurija Rapale i od tada je postao i ostao standardan čvor.
No iznalaženjem novih ‘njišućih‘ čvorova, Rapala čvor je danas mnogim ribolovcima novije generacije ostao nepoznat zbog čega se nije zgoreg podsjetiti kako se vezuje i kako u konačnici izgleda.
Važno je napomenuti da se ovaj čvor odlikuje velikom nosivošću prvenstveno zbog načina vezivanja koji omogućuje da omotaji čvora drže i ojačavaju osnovnu nit i mjesto na kojem se ona savija.
Veličina petlje, odnosno ‘oka‘, ovisi o veličini i tipu varalice, no opće je prihvaćeno da čvor treba biti na udaljenosti od tri do pet centimetara od vrha varalice.
Radi jednostavnijeg i preglednijeg prikaza prilikom fotografiranja je korištena deblja plastična uzica koju u praksi valja zamijeniti kvalitetnim fluorokarbonom kako bi uspjeh bio što potpuniji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....