U tonu proslavljenog Roberta Ripleyja i njegove globalno poznate rubrike zanimljivosti „Vjerovali ili ne!“ prenosimo informaciju da je već desetak dana na snazi zabrana svakog ribolova u šibenskom Kanalu sv. Ante, s obje strane tjesnaca na potezu od Jadrije do Paklene! Kjuzo, gotovo! Zapravo, čak od Zatona do Jadrije da bi čovjek smio bugvicu uloviti! Zaljev i bez kanala ima postojeća ograničenja u pogledu ribolova – samu teretnu luku i marine gdje je inače zabranjen ribolov, a znamo li da je iz pravca Zatona prema Šibeniku niz uzgajališta školjaka, s propisanom udaljenošću od 300 metara za ribolovne aktivnosti, tada ostaje, figurativno rečeno, jedva stotinjak četvornih metara morske površine na kojoj se ribolovac može usidriti i spustiti tunju u more!
O tome nas obavještava Igor Žokalj, podvodni ribolovac i član Komisije za podvodni ribolov nacionalnog saveza za sportski ribolov na moru i sudac za tu kategoriju natjecanja.
-Taj je pravilnik lani bio na e- savjetovanju i moram priznati da mi je procedura prošla izvan radara, kako izgleda ne jedino meni. Trenutačno je Pravilnik o morskom ribolovu svima u fokusu, a ovo se naprosto „provuklo“ ostajući na margini i tiče se najviše nas lokalnih stanovnika. Te se stvari obično tiču tehnikalija u vezi s upravljanjem lukom i ja obično pogledam ono što je vezano za podvodni ribolov. Odjednom, vidim da su izdvojena posebna područja zabrane, među njima i Kanal sv. Ante. Dakle, čitav ulaz/izlaz tjesnaca koji je oduvijek bio omiljen za ribolov. Toliki obuhvat ograničenja teški je apsurd! – napominje sugovornik dodajući da je na e-savjetovanju bila jedna jedina opaska u kojoj se tražilo da se odluka ukine. No, zašto je zabranjen ribolov na toliko širokom području? – pitamo.
- Zbog sigurnosti plovidbe i mogućnosti da se kavicali ribolovnih alata zapletu u brodsku propulziju! - nastavlja Žokalj dodajući da je na uskome plovnom području doduše, stalno bilo „kaubojštine“ sa svićaricama koje su cijelu noć svijetlile srdelu i pred jutro je zapasivali mrežama, no ovo je uistinu radikalna restrikcija. Zabrana „svakog ribolova“ znači baš to: ne dozvoljava se ribolov niti s obale, također ni s podvodnom puškom, a upravo je područje Kanala bilo stalna lovna zona obje vrste ribolovaca.
-Budući da je Pravilnik stupio na snagu, ne može se ništa retroaktivno poduzeti. No, imajući na umu da se u nas provodi vrlo malo kontrola, ovu restrikciju vjerojatno nećemo ni primijetiti u svakodnevnom životu. Znači, za bilo koji ribolov treba ići izvan zaljeva i Kanala, premda mene konkretno, nitko ništa nije pitao zadnjih pet godina, a ni brojne druge ribolovce. Vjerojatno će tako biti i dalje, no zašto bi na rekreaciju - što sportski ribolov svakako jest – itko trebao ići s grčem u želucu i sviješću da je u nelegalnoj aktivnosti ? – konstatira Žokalj.
Ipak, naglašava, u tome Pravilniku ima dobrih stvari, poput zabrane privezivanja plovila za stabla preko cijele uvale, no ako su smetnja sigurnosti usidrena plovila na pojedinim mjestima u Kanalu koja k tome još obavljaju gospodarski ribolov, logično je pitanje zašto ribolov onda barem nije dopušten udičarima s obale i podvodnim ribolovcima koji u dubokom Kanalu strmih podvodnih obronaka ionako mogu jedino loviti uza sam kraj?
Zamoli smo sugovornika za komentar Prijedloga Pravilnika o morskom ribolovu koji će još dvadesetak dana biti na e-savjetovanju i koji podiže veliku buru među sportskim ribolovcima radikalnošću predloženih mjera.
-Vidim probleme u provedbi. – ističe Žokalj. Predlaže se čak da i sportski ribolovci vode očevidnike ulova, što je gotovo nemoguće prijaviti u realnom vremenu na posebnu aplikaciju. Ili, tko će prijaviti par kila sitnije ribe, poput bugava, npr.? Kome je do gubljenja vremena na to, a treba upisati podatke o svakom primjerku? Još se mogu složiti s ograničenjima ulova po vrstama plemenite bijele ribe, nastavlja, jer nama podvodnjacima to jednostavno.
Mi gledamo u ribu, no, što će udičar ako iz dubine izvuče koji primjerak viška a vrlo često nije ga moguće vratiti u dubinu zbog šoka, pa ostane plivati na površini? Hraniti galebove bijelom ribom koju se želi zaštititi svim tim mjerama je besmisleno. Treba taj Prijedlog Pravilnika još jednom dobro pretresti, a opet, tvrdim da je problem u kontroli koja se ne provodi, jer nitko ne poriče da ima divljaka na svim stranama. Pa kada svi znamo čega nedostaje u provedbi postojećih propisa, otkud podatak predlagačima iz državne uprave da je godišnji ulov profesionalnih ribara i sportaša izjednačen, a riječ je o tisućama tona!
Kako se došlo do toga, nije objašnjeno budući da nema niti evidencije sportskog ulova. Odavno mi u Savezu predlažemo da se odrede zone apsolutne zabrane ribolova, s kojih bi se riba širila u ribolovno more, međutim nitko nas ne sluša. Moj je dojam da ćemo, u nemogućnosti upravnih tijela da se problem riješi kako treba, opet imati novi set propisa kojih se u praksi nitko neće pridržavati, a ceh će eventualno platiti prva nekolicina koju se zatekne u nekakvoj šteti. – smatra Igor Žokalj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....