Ribe je malo, nafta je skupa, a radna snaga ne postoji, mislim da ni naša placa nema budućnosti. Kaže to Dinko Cvjetović vlasnik dubrovački koća „Orke“ i „Sike“, nakon novog poskupljenja cijene plavog dizela koji je poskupio čak 17 centi po litri, i nova mu je cijena 1,36 eura.
Ribarima je to najveći trošak zbog čega su već sada na granici isplativosti, a kombinacija visokih troškova i smanjenih ulova ozbiljno ugrožava i njihov opstanak i domaću opskrbu ribom.
- S obzirom na veleprodajne cijene ribe više se i ne isplati izlazit na more. Idemo na more samo zato što imamo zaposlene ljude i mislimo da će sutra možda biti bolje. Cijena goriva otišla je gore 90 posto u dvadeset dana, a mi dnevno trošimo tonu i pol goriva, što znači da nam je skoro za 800 litara goriva povećan trošak, odnosno 700 eura dnevno. Mjesečno na naš mjesečni rad to je 14 tisuća eura mjesečno, samo u cijeni goriva. Pored toga dogodio se i pomak u prirodi pa se nikad nije manje ribalo, a manje ribe hvatalo - govori za DubrovnikNet Dinko Cvjetović.
– Mi smo uvijek na moru kada god vrijeme dozvoljava, ali sada ako je imalo loše vrijeme gledamo ostati u portu je uz loše vrijeme pada i ulov, pa je bolje ostati vezan da ne stvaramo minus. Do kada ćemo izdržati, ne znam. Ja sam prije poskupljenja nalio 60 tona goriva, što mi je za mjesec i pol dana rada za dva broda i kada to potrošim, ili ću vezati brodove, poslati ljude doma i sve raspustiti ili ne znam što ću. Ako ovako ostane teško da će postojati smisao rada – kaže Cvjetović.
Njegova tvrtka ima trinaest zaposlenih na Orki i Siki osam ribara, plus pet zaposlenih prodavača i drugih u vanjskoj infrastrukturi koja prati brod. Nekad je, govori Dinko Cvjetović, imao petnaest zaposlenih, no sada ne namjerava zapošljavati nove ljude.
- Pritisnuti smo sa svih strana, inspekcijski nadzori što se tiče ribe i porezne inspekcije, carine, nema što nije na nama kao da kokain radimo, a ne da ribamo. Na naše vapaje da dođu s nama na more i odrade sedmicu dana da vide kako se tu radi, nitko ne želi, ali nas kažnjavaju. Mislim da je i budućnost te naše place gotova, ona više ne može opstati s ovakvim načinom ophođenja svih institucija koje su na nju vezane. Najveći smo ribari ovdje, a najozbiljnije razmišljam o tome da odustanem jer su nas sveli na razinu kriminalaca - kaže Cvjetović i dodaje:
– Budućnost nije blistava, ribe je malo, nafta je skupa, a radna snaga ne postoji. Na brodovima imam ljude iz Perua, Indonezije i Filipina, na dva broda imam dva Hrvata i sretan sam da jednoj osobi rečem ‘dobarvečer’ ili ‘laku noć’. Ribamo uz Google prevoditelj, a to ne može funkcionirati. To je kronični problem svih privrednika u Hrvatskoj, a naš možda i najveći jer je posao težak i budućnost bez ozbiljne potpore države, odnosno razumijevanja posla ne vidim niti u bijeloj niti u plavoj ribi - kaže Cvjetović za DubrovnikNet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....