Od malih nogu sam slatkovodni sportski ribolovac, slatkovodni jer mi je u Lovreću, u Dalmatinskoj zagori, 20 kilometara od mora. prirodnije, a i bliže su mi prekrasna Imotska jezera koja su zadnjih godina sve bogatija ribom uz pomoć i trud par mladih entuzijasta članova ŠRD Šaran - Proložac.
Pošto slatkovodni ribolov iziskuje dosta vremena i pripreme za višednevne kampanje. a nažalost s godinama vremena je sve manje, a obaveza sve više, sve manje hvatam vremena za ribolov.
Zadnjih par godina sve više me privlači i zanima ribolov gdje manje vremena treba provoditi u pripremi pribora, a više na vodi.
Jedna od tehnika koja me zanimala je Eging, ali kao dite sa kamena, o toj temi nisam imao pojma.
Osim toga drugačija je tehnika od svega do sada.
Sati i sati gledanja videa, čitanja tehnika i u jedanaesti mjesec odlučim se za kupnju opreme i pravac Split.
Odabir pada na ribolovni centar Pangea.
Dolazim u centar i tu me pomazila sreća jer za pultom zateknem prijatelja iz srednje škole, starog prekaljenog vuka i meštra ove tehnike Roberta.
Nismo se vidjeli više od dvadeset godina pa nakon iznenađenja i srdačnih pozdrava i prelazim na ono za što sam došao.
Objasnio sam mu da sam totalni početnik, da pojma nemam o ovoj tehnici osim onoga što sam gledao i čitao po bespućima interneta.
Uz njegove savjete i preporuku odabir pada na štap Casted Black Tatto Egi, mašinica je Daiwa 2500, osnova je upredenica osmonitna Sunline 0.8, predvez fluorocarbon istog proizvođača 0,29 milimetara, desetak skosavica Yamashita, DTD, Kanji i avantura počinje.
Dolaskom kući slaganje sistema i popodne odmah pravac na more.
Odabir pada na plažu Medići u blizini Omiša.
Nakon par bacanja pogodak i prva lignja u životu mi je na štapu.
Sreća i adrenalin neopisivi!
Kasnije te večeri ni jedna više, ali ja presretan i sa tom jednom, prvom u životu.
Od tada svako slobodno popodne pravac Medići.
Ulovim kad jednu, kad dvije, jednom čak tri i osjećam da sam zagrizao.
More zove, gotovo je, ludim.
Kroz dvanaesti mjesec vrijeme nije bilo na mojoj strani.
Kiša, snijeg, bura, jedva čekam da se umiri da se spustim.
Nakon desetak ružnih dana napokon lijep dan 12. siječnja, dan koji ću pamtiti dok sam živ. Bura je utišala, hladno je, ali ide se.
Ubacujem na brzinu pribor i pravac Medići.
Lagana bura, malo valovito, idealno.
Bacam skose, mijenjam ih, ali ni na jednu neće, rano sam došao, očito.
Sunce polako zalazi iza Brača, mrak pada, ruke zebu, ali ne odustajem.
Napokon udarac, vani je jedna mala sipa, prva u životu, ali mala.
Puštam je neka raste, a i povodim se onom ‘more vrati‘,
Malo kasnije drugi udarac i lijepa lignja je vani, opet sreći kraja nema.
Sat vremena bacanja, traženja, mijenjanja skosa, ali ne događa se ništa.
Već dobro promrzao sam sa sobom kalkuliram da ću baciti još par puta, zapalit jednu, ugrijat ruke i gas kući na toplo.
Na štapu je skosavica Yamashita Glow 3.0.
Zabacim je, odložim štap dok potone na dno, palim cigaretu kad bummm!!!
Udarac od kojeg štap skoro završi u moru.
U zadnji čas ga hvatam i počinje borba.
Podmetač je pokraj mene spreman, naglavna baterija na maksimalnom modu, srce hoće van.
Na laganom štapu je nešto veliko, opasno.
Lignja nije jer ne pumpa.
I nakon par minuta borbe napokon dolazi obris.
Na prvi mah kao totalnom morskom amateru na um mi pada raža.
Podbacivam podmetač i riba je unutra.
Podižem podmetač i ponovni šok!
Ipak nije raža već prekrasna grdobina koja je vagala malo više od 2,5 kilograma.
Sreći, čuđenju i zadovoljstvu nema kraja!
Zadovoljan i promrzao idem kući podijeliti svoj nesvakidašnji uspjeh sa svojim najbližima i cijelim putem sam sa sobom ponavljam ‘more vrati‘.
I zaista je tako, samo se nisam nadao ovako brzom vraćanju i to na ovaj način i zato ti More hvala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....