Sto metara tunje je više nego dovoljno za nekakav klasičan ribolov, bila u pitanju kančenica ili panula, stav je većine ribolovaca.
I to je uglavnom istina sve do trenutka kada se na udici nađe uistinu velika riba, ona koju čekamo cijeli život i koju ne možemo maknuti s mjesta.
A onda ta riba na našu nesreću odluči otići još dalje ili dublje u čemu je naravno ne uspijevamo zaustaviti.
I tako, metar po metar, onih ‘dovoljnih‘ sto metara s početka iscuri u nepovrat.
Preostaje samo klasično omatanje tunje oko bitve s dva zadnja voja ispunjena uzaludnom nadom i onaj nesretni tužni i oštri zvuk zatezanja i pucanja.
A da smo imali još barem kojih desetak metara, možda bi sve završilo potpuno drukčije.
Nažalost takve su situacije poprilično česte pri čemu su potpuno nepotre...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....