PODVODNI RIBOLOVIzvlačenje kirnje iz rupe: Mentalna igra između ronioca i ribe, spoj strategije, tehnike, izdržljivosti...

Kirnja golema (Epinephelus marginatus),najčešća kirnja u Jadranskom i Sredozemnom moru,  oduvijek zauzima posebno mjesto u svijetu podvodnog ribolova.

Snažna, svojim robusnim tijelom s debelom  kožom i gustim krljuštima prilagođena životu u rupama, predstavlja jedan od najcjenjenijih, ali i najzahtjevnijih i najopasnijih ulova za svakog iskusnog podvodnog ribolovca.

Netko neiskusan bi rekao glupa riba, posebno ako je imao susrete s mladim i neiskusnim primjercima, ali svi oni koji su imali prilike susresti se s odraslom kirnjom koja je preživjela susrete s podvodnim ribolovcima znaju koliko je ova riba oprezna i inteligentna.

Njeno izvlačenje iz rupe nakon pogotka spada u jednu od najkompleksnijih i najrizičnijih radnji u ovom sportu. U ovom članku nastojat ću dati cjelovit prikaz lova, potencijalne probleme i sigurnosne preporuke.

Karakteristike kirnje i njeno ponašanje

Kirnja je teritorijalna riba koja svoj dom pronalazi u dubokim procjepima i podvodnim spiljama te specifičnim kamenim pločama na dnu.

Njena reakcija na prijetnju je gotovo instinktivna – momentalno se povlači u najbližu rupu gdje u slučaju da je pogođena koristi bodlje na škrgama, gornjoj i donjoj peraji  kako bi se zakač̣ila i zaglavila u najdubljem djelu kamene rupe.

U toj poziciji može ostati satima, pa ju je gotovo nemoguće fizički pomaknuti bez pravilne tehnike ili opreme jer se zakači baš poput sidra zvanog mačak i na tako zaglavljenoj kirnji bez problema možete usidriti i brodicu.

Priprema je ključ uspješnog ulova

Ulov kirnje ne počinje pucnjem – već pažljivom i znalačkom pretragom specifičnog terena kojeg će oko iskusnog ronioca prepoznati iskustveno, na temelju prijašnjih susreta s ovim top-predatorom koji lovi druge ribe, hobotnice i rakove na svom teritoriju.

Prije samog zarona, ronilac mora imati pušku dužine 70 do 115 centimetara, ovisno kojom tehnikom ju lovi.

Kirnja se najčešće lovi tehnikom ruparenja, ali i tehnikom duboke čeke i duboke šulje.

Poželjno je imati makar dvije puške plus jedan harpun bez pera koji služi za ubijanje ribe da bi opustila izvučene bodlje s kojima je zaglavljena, a da se istodobno harpun lako može izvući iz glave ako smeta izvlačenju ribe iz rupe.

Neki lovci vole koristit osti u lovu na kirnju prilikom drugog šuta.

Od ostalog pribora je potrebno imati i kuku za izvlačenje ribe dužine od 50 do 130 centimetara, izvlakač harpuna od svega par centimetara do 150 centimetara, bovu ili još bolje bokobran s pripadajućim konopom te nož kao obaveznu sigurnosnu opremu.

Pucanj i prva reakcija

Nakon preciznog pogotka, idealno u područje glave ili iza škrga, kirnja u većini slučajeva bježi u rupu.

Tu dolazi prvi test iskustva.

Ako je pogodak dobar, kirnja će biti slabije pokretna, no to ne znači da će biti i lako dostupna.

Iskusni podvodni ribolovac najčešće puca na kirnju frontalno iznad očiju. Tako pogođena kirnja sama će vam uletjeti u ruke uvelike olakšavajući lov.

Postoje neka ključna pravila u toj fazi.

Ne smije se forsirati izvlačenje odmah ako je riba živa i snažno zakvačena jer prekomjerni pritisak može dovesti do otkidanja strelice ili uništenja harpuna.

Isto je tako neophodna procjena rupe i okoline.

Prije pokušaja izvlačenja potrebno je analizirati veličinu rupe, postoje li drugi otvori, smjer kuda bi se riba mogla pomaknuti i je li moguće umetnuti alat.

Tehnike izvlačenja kirnje

Tri su osnovne tehnike za izvlačenje zaglavljene kirnje.

1) - Direktno izvlačenje uz konop

Ako je kirnja slabije zaglavila i još uvijek ima pokretljivost, moguće je konopom uz lagane trzaje, u kombinaciji s valovima na površini, potaknuti je da sama krene prema izlazu.

2) - Korištenje ekstraktora

Ova tehnika uključuje guranje štapa ili strijele u rupu, obično ispod trupa ribe, i pokušaj da se riba ‘odkvači‘.

Potrebno je djelovati polako, bez panike, uz više zarona.

3) - Upotreba druge puške ili rezervne strijele koju montiramo na pušku

Ako prvi pogodak nije bio smrtonosan, ponekad je nužno koristiti dodatni pogodak kako bi se kirnja umrtvila prije izvlačenja.

Sigurnosni aspekti

Lov kirnje, osobito na većim dubinama od 20 do 40 metara, nosi niz rizika.

Prekomjerni broj zarona u kratkom vremenu povećava rizik od taravane i blackouta čak i kod jako iskusnih ronioca jer se obično odvija na većoj dubini uz korištenje snage na dnu.

Zadržavanje u rupi može dovesti do gubitka orijentacije i vremenskog osjećaja, osobito ako je vidljivost slaba.

Murine i druga fauna su svakako dodatni rizik.

Rupa često nije prazna, a murina može biti iznimno agresivna kad je izazvana ili potaknuta krvlju pogođene kirnje.

Velike kirnje mogu biti opasne jer ranjena riba zna naglim pokretom ubosti ronioca ili čak u zadnjem trzaju naletjeti sa strijelom s kojom je pogođena u ronioca.

Zato je uvijek preporučeno roniti u paru i imati jasno definirane signale s partnerom na površini.

Nikada ne treba roniti istovremeno.

Jedan ostaje uvijek kao safety na površini i čuva drugog u slučaju blackouta koji se uvijek događa u zadnjim metrima prije površine ili na samoj površini.

Nikada ne treba precijeniti svoje granice u pokušaju da se iz rupe izvuče trofejni primjerak nakon više uzastopnih zarona i iscrpljivanja.

Ponekad je bolje ili potpuno odustati ili se odmoriti i vratit na označenu poziciju nakon par sati.

Ne možete imati bistru glavu nakon sat-dva izvlačenja.

Bolje se odmorit na brodici ili obali i hladne glave uz vodu razmislit što i kako dalje.

Što je kirnja veća i što je veća dubina veći je problem i opasnost od utapljanja ili taravane kod jako dubokih uzastopnih zarona.

Ekipni rad i strpljenje

Ponekad se kirnja ne može izvući ni nakon 5–6 zarona.

Tada je jako važno ostati smiren, promijeniti kut ulaza, promatrati rupu iz više pravaca, i ako je moguće, uključiti drugog ronioca koji će pomoći s druge strane.

Kirnja se u rupi ponaša kao utvrda i često, samo strpljenje i timski rad donose rezultat.

Izvlačenje kirnje iz rupe je više od pukog fizičkog zadatka.

To je mentalna igra između ronioca i ribe.

Spoj strategije, tehnike, izdržljivosti i sigurnosne svijesti.

I upravo zato, kad se na kraju konačno izroni na površinu s kirnjom u ruci, osjećaj postignuća je jednako dubok kao i sama rupa iz koje je kirnja izvučena.