Barka je već dugo bila doma.
Napravljena je kompletna restauracija i za svoje godine dobro se drži.
Nikako da se poklopi vrijeme s mojim slobodnim vremenom.
Ipak nalazim nekoliko dana za izlete u novi teren, pod Velebit.
U Rijeci mi je bilo ograničeno ispod mosta kad je plima, pa sam zato barku dovezao doma u Ogulin.
Premda je sad vozikam svaki put, barem sam na miru i znam da je na sigurnom.
Svjestan sam i da moram učiti sve ispočetka, nove pozicije, kurente, vjetrove, cikluse plime i oseke.
Over sam godine uspio zaploviti četiri puta, za redom po dva dana. Odspavam malo na obali do zore pa na more.
Dobar je ribolov ima svakakve ribe.
Prvi izlasci su mi donijeli dobre ulove plavica, skuša, šaruna, ušate na laganu panulu ili s mjesta ako naletim na jato koje se hrani.
Izviđam, pratim prijelaze na sonaru i već prvih nekoliko prolaza nalazim nagle prijelaze di bi mogao pokušati loviti zubaca.
Ali, ostavljam ga još na čekanju dok ne budem siguran da je pravo vrijeme.
Odlazim ponovno, imam dva i pola sata vožnje iz Ogulina do pozicije i dok pustim barku u more to mi oduzme dosta vremena pa uvijek idem na dva dana.
Tako imam onu ‘uru od griza‘ barem dva puta, uvečer i ujutro.
Dani su pakleno vrući, panulam, kupam se, pratim sonar, otkrivam.
Večer se bliži, ali šaruna, niti ičeg drugog za mamac nema, čak ni ušate ne grizu.
Lignje totalna nula, ni domaći ih ne mogu prevariti.
Vučem varalice većih dimenzija po prijelazima, ali bez uspjeha.
Bacam sidro prije mraka i odlazim na plažu da napravim kamp.
Odluka je odmoriti i prije zore isploviti i pokušati uloviti lignju ili šaruna, bilo što da pokušam panulati.
Mučim se sat vremena, jedna lignja spala, i napokon na sabiki dobijem jednog šaruna.
Sve je spremno i odmah ga montiram na štap za panulu i puštam ispod sebe.
Nisam kako treba ni krenuo, a već nakon 100 metara jak udarac.
Dajem jaku kontru, riba je gore i velika je.
S barkom se izvlačim s prijelaza u plitko na 40 metara dubine da izbjegnem zapinjanja.
Riba se dobro bori, ima bjegove po desetak metara iako je kočnica na roli podešena da dobro koči.
Koristim silu da ga maknem od plitkog mora i da ga dobijem na duboko.
Znam da će borba potrajati.
Uspijevam u svemu, dolazim do predveza, još imam 15 metara pa skidam olovo čuvar.
Sad je lakše sve…
Ide još nekoliko oštrih trzaja, osjetim mu snagu na štapu. Mislim si, samo da te vidim... Pokušava mi otići ispod barke, ali okrećem je i dajem gas da ga izbjegnem.
Uspijevam, ide mi sve od ruke!
Iz dubine vidim ogromnu glavu i tijelo koje se diže ka površini.
Veliki zubatac.
Dolazi površini i vidim da su obadvije udice u ustima. Dobro je...
Pripremam špurtil, a on trza još glavom, nije još spreman.
Prvi pokušaj, ne ide u mrežu položaj mi je nezgodan, pa odustajem dok nije zapelo nešto za mrežu.
Čekam drugu priliku i ide drugi krug.
Mrežu stavljam malo dublje nego prvi put i ovaj puta ulazi bez problema.
Kao u snu dižem velikog zubaca u barku.
Noge mi se tresu od drila i uzbuđenja.
Sjedam, gasim motor, gledam u ono čudo za mene u mreži.
Nekoliko fotografija dok ima prekrasne plave točke i skraćujem mu muke.
Vaga je pokazala točno 7 kila, a metar 73 centimetra.
Koristio sam mono predvez 0,70 od 15 metara, na kraju duplo vezan.
Olovo čuvar od 150 grama, dvije udice Mustad Dentanato 5/0, mamac je bio šarun.
Svakako, moje znanje o lovu zubaca i druge velike morske ribe je malo i imam kratak staž na moru.
Ali sve tehnike koje sam koristio u životu na rijekama i jezerima dolaze do izražaja kada treba improvizirati i kada treba naći ribu.
Treba biti na moru i otkrivati, stalno pokušavati i uspjeh će se pokazati.
Hvala svima na podršci i praćenju.
Želim svima da ulove svoje snove, ja svoje jesam i vrijeme je za sanjati nove.
Mirno more, pametno, i Rogi ribaru svim ljudima dobre volje!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....