RIBA ŽIVOTAKonop na puški je počeo nestajati punom parom, pa sam ga morao štopati rukom pri izronu. A po izronu sila, koja je sada vukla pušku jer konopa više nije bilo, još me jednom iznenadila...

Čekajući kraj radnog tjedna, cijeli tjedan pomno prateći vremensku prognozu, vidim da mi meteorološki uvjeti nikako nisu naklonjeni, prognoza jake tramontane, prolazna naoblaka sa mogućim pljuskovima, sve je upućivalo za ostanak doma.

No s dolaskom produženog vikenda u zadnji tren iskombiniram dodatni slobodni dan i ipak odlučujem izaći na more pa makar do neke bliže pošte, odnosno nebitno pošte jer mi je najbitniji bio odlazak na more.

Spremam provištu i brod i krećem iz Jazina prema Ždrelcu uz očekivanu tramontanu u punoj forci i lagano, bez glisiranja, s borbom vala u krmi, ali sa smješkom na licu.

Prošavši most Ždrelac vidim da i u donjem kanalu divlja tramontana, pa budući da mi nije bilo do još sat vremena borbe s maretom, skrenem prema Lamjani, samo da stavim glavu pod more.

Nakon dva zarona u ‘prazno more‘, odnosno nisu moje pozicije i ne znam teren, vidim da je tramontana kalala i odluka pada - idem prema Dugom Otoku.

Pred zalazak sunca odradim još jedan zaron na svojoj poziciji, no u mutnom moru ni traga ribi.

Tako stiže noć pa idem do prvog mjesta i vezujem se da prošetam po kraju i napravim plan za jutro.

Plan je donesen – ide rano ustajanje i zaron u sam osvit zore, jer ovaj prvi dan nije bio baš obećavajuć.

Sat zvoni u 05:30, pa ide ustajanje, polazak prema poziciji, a vrijeme oblačno, škuro.

Oblačenje mokrog odijela je meni zimogroznom kazna za sve grijehe u životu ali na kraju u 06:20 uskačem u more.

Odrađujem prvi zaron na 5-6 metara da razvučem pluća, te na kraju pripremam još jedan pripremni zaron.

Zaranjam u malo dublje na desetak metara i vidim da da zbog mutnog mora i oblačnog vremena neću roniti s guštom i uživati u podmorju.

Ne vidim ni 2 metra od vrha puške.

A u istom tom zaronu u daljini ispred sebe vidim neko čudno ‘svjetlucanje‘.

Odmah sam znao o čemu se radi.

Hama ima karakteristične bočne svjetlucave pjege što znam iz iskustva i prethodnih susreta s ovom ribom.

Do tada sam imao par ulova hame od kojih je najveća imala 8,5 kilograma.

Primjećujem da ‘svjetlucave pjegice‘ lagano idu od mene u dublje tako da sam odmah zaplivao malo življe prema dubljem.

I kad sam prišao bliže na 3- 4 metra, vidim kako se nekih 6-7 hama lagano povlače u dublje.

S dva jača zamaha perajama prilazim im na 2 metra i tek tada jasno vidim da se radi o kapitalnim primjercima, no kako su se micale od mene i zbog mutnog mora, morao sam pucati u prvu ribu do sebe.

Ciljam iza bočne peraje i vidim da je pogodak čist, no iznenadila me snaga ribe.

Konop na puški je počeo nestajati punom parom, pa sam ga morao štopati rukom pri izronu.

A po izronu sila, koja je sada vukla pušku jer konopa više nije bilo, još me jednom iznenadila.

Riba je krenula u stranu i na svu sreću pošla prema kraju.

Prilaskom ribi po konopu vidim da strijela viri s obje strane ribe, a ona u svojoj veličini i snazi izvodi ‘ples‘ u kojem vidim da prilazak ribi znači i moguću ozljedu strijelom.

Uz opreznu i divlju borbu uspijevam nogama ugurati ribu u škrapu u kraju da joj nožem skratim muke tako da nakon nekih 15 minuta borbe uzimam ribu u ruke.

I tek tada sam uvidio njenu punu veličinu tako da sam sam sebi rekao:

- Dočekao si ribu života!

Izvlačim je na kraju na brod.

Prekrasna riba prelijevajuće zlatno smeđe boje, doista je vrijedna divljenja.

Palim brod i bižim doma jer za ovako veliku ribu nema mjesta u jaceri.

Opalim par slika brzinski da se pohvalim prijateljima i krećem doma.

Odmah stižu upiti za težinu no kako nemam vagu na brodu, ne govorim ništa niti otprilike.

A doma vaga pokazuje 22 kilograma!

Znam da je negdje u Crnoj Gori zabilježen ulov hame od 26 kilograma, ali kod nas nisam vidio da je itko ostvario ovako kapitalan ulov.

Doma sam isfiletirao ribu, i taj su vikend prijatelji i familija uživali u ukusnom bijelom mesu ove delicije za koju malo ljudi zna da uopće postoji kod nas.