Neke ribolovne priče počinju na moru, a neke među maslinama, s bolnim leđima, teškim kapcima i glavom koja je već odavno isplovila.
Ova moja počela je upravo tako.
Došlo je vrijeme branja maslina.
Na poslu sam uspio dobiti slobodan vikend, ali pitanje je bilo hoću li uopće stići do mora. Preko tjedna radim, a nakon posla pravac kući, u maslinik.
Beri, grabi, lomi se do kasnih sati…
Umor takav da više ne vidiš ni kud hodaš, oči se same zatvaraju, ali u glavi samo jedno - more, brod i ribolov.
A vrijeme napokon kao naručeno za isploviti.
Cijeli tjedan vrtim film u glavi i nadam se da će se sve poklopiti.
I onda dolazi petak kada u 13:30 stiže moj kum Ivan Zebić, a meni ostale još tri masline za obrati.
Nema filozofije, nema odustajanja!
Brzina munje, svaki svoju maslinu, sat ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....