StoryEditorOCM

ribolovRibička priča: Vrabac u ruci ili golub na grani

Piše Nikola Cvitanović MAX FISHING
18. listopada 2026. - 08:00
Nažalost, sjetio sam se s ribom slikati tek kad je završila u škrinji
Prati Otvoreno more na Googleu

Ranojutarnji dolazak na poziciju na kojoj očekujem predatore uvijek mi je poseban doživljaj. Već u prvom zaronu vidim da je sitna riba poprilično nervozna, što je jako dobar znak.

Ne zadržavam se previše nego se lagano vraćam u pliće i spremam za novi zaron.

U drugom zaronu padam na jedinu stijenu u cijeloj okolici i nakon kratkog čekanja pojavljuje se strijelka od nekih 4-5 kila.

Lijepa riba, ali drži se malo predaleko za siguran hitac pa je samo ispraćam pogledom dok nestaje u mutnom.

Nakon toga se redaju zaroni po okolici, ali se ništa konkretno ne vidi.

Sitna riba je i dalje nervozna i vidi se da nešto patrolira u blizini, samo nikako da se pojavi tamo gdje treba.

Napravim mali odmor i odlučim probati još jednom istu stijenu.

Dosta je mutno pa nije baš jednostavno svaki put pogoditi točno mjesto.

No ovaj put sve sjedne kako treba i padam točno iza stijene.

Namjestim se i čekam.

Nakon možda 20 sekundi iz mutnog se pojavljuju dvije veće siluete.

Dolaze skoro paralelno, na nekih 4-5 metara od mene.

Vidljivost je takva da još uvijek ne mogu procijeniti o kojoj se ribi radi, samo vidim da su obje gotovo iste veličine.

I tu u glavi u milisekundi kreće ona standardna dilema — čekati još malo da se možda preklope ili pucati na bližu?

Vrabac u ruci ili golub na grani?

Brzo se sjetim koliko sam puta čekao taj savršeni trenutak i na kraju ostao bez ičega, pa ovaj put ne filozofiram previše.

Okrećem pušku prema prvoj, čekam trenutak i pucam.

Pogodak točno po sredini.

image

Trenutak je bio dobro odabran

Roler odradi svoje, strijela prolazi glatko kroz ribu i nastavlja još metar-dva dalje, svega nekoliko centimetara od druge ribe.

Na sekundu mi prođe kroz glavu koliko je malo falilo da možda završe obje na strijeli, ali nema sad vremena za razmišljanje.

Riba ostaje na predvezu i odmah kreće poznata glazba s mulinela.

Prvih par minuta ide totalno divljanje.

Riba vuče, mijenja smjer i pokušava se osloboditi, a ja je puštam da potroši prvi nalet snage. Malo pomalo bjegovi postaju sve kraći i osjetim da popušta.

Lagano je privlačim prema sebi i tek kad dođe bliže kroz mutno konačno vidim što sam pogodio, prekrasan komad lice.

Nakon toga nema se tu što puno razmišljati.

Riba je vani, velika je, a s komadom od skoro metar na predvezu nema baš smisla nastavljati lov.

Pakiram se i pravac prema obali.

image

Vrabac i nije tako loš

Naravno, putem mi se stalno vraćala slika one druge ribe i strijele koja je prošla svega par centimetara od nje.

Možda sam ipak mogao čekati još sekundu.

Možda bi se preklopile.

A možda bih, kao puno puta prije, ostao bez obje.

Zato ovaj put imam vrapca u ruci, i to vrapca od 8 kilograma.

image

Na pravom mjestu u pravo vrijeme

image

Dobro je bilo što nisam čekao

18. studeni 2026 15:44