HARPUNOM NA PALMUSRD Harpun na Semana Palma de Mallorca Open natjecanju u podvodnom ribolovu osvojio broncu

Prvi mjesec na domaćim terenima ne nudi pretjerano dobre ribolovne avanture te je stoga razmišljanje o odlasku ‘vani‘ već na prvu bilo sasvim logično rješenje.

Još kada se pojavila informacija da se u siječnju  u Španjolskoj na turistički i ribolovno razvikanoj Palma de Mallorci održava tradicionalno jaki “Open”, dvojbe nije bilo, odluka o odlasku je ubrzo donesena.

Logistički dio puta nije bio nikakav problem s obzirom da se ipak radi o bližoj destinaciji koja se može dohvatiti avionom čak u jednom ‘legu‘, a sve potrebne informacije oko organizacije su nam bile servirane na pladnju od strane dobro poznate novinarke Valentine Prokić koja tradicionalno prati ovo natjecanje već duži niz godina, Danijela Pizentića koji je ove godine bio dio hrvatsko-ciparskog tima i Daniela Gospića koji je ovo natjecanje više puta osvajao.

Član ekipe, Igor Nuić je također već imao iskustva na ovom natjecanju tako da je razmišljanje o dobrom plasmanu izgledalo sasvim realno već u startu.

Usklađivanje privatnih i poslovnih stvari rezultiralo je u konačnici tročlanom ekipom SRD Harpuna koja će roniti plus barkajol, tako  da smo u Španjolsku dva dana prije natjecanja otputovali Igor Nuić i moja malenkost, dok su nam se sutradan pridružili  treći lovac Petar Pastuović i barkajol Goran Sinčić.

Poslove oko organizacije i rukovođenja iz Zadra je vodio Ante Kolanović, predsjednik SRD Harpuna.

Sam pogled na Baleare iz aviona u prilazu za slijetanje budio je onaj ribolovni instinkt i golicao maštu.

U glavi su iz sjećanja izranjali prizori s velikim kirnjama, zubacima i mnoštvom šaraga i kavala iz starih videa Jose Amenguala  i Pedra Carbonela na kojima smo stasali u ovom sportu, a koji su snimljeni upravo na ovim terenima.

Na izlasku iz aviona dočekalo nas je stabilno vrijeme s malo vjetra, proljetna temperatura od dvadeset i dva stupnja, temperatura mora gotovo za ‘peticu‘, kratki rukavi, dobra atmosfera i grad koji se odmara od turističke vreve, ali još uvijek živ i zanimljiv.

Prvi dan smo odradili prijavu i proceduralne stvari, tipa zaduživanje gumenjaka i upoznavanje s programima natjecanja, zonom, drugim natjecateljima i svime onim što natjecanje čini natjecanjem.

Drugi dan odlučujemo odmarati i ne pregledavati teren.

Zanimljivije nam je pratiti program.

Uz žene natječu se discipline Masters odnosno svjetski i euroafrički prvaci, prijašnji osvajači Mastersa i lovci s pozivnicama, pa tako imamo priliku pratiti predaju i vaganje imena kao što su Raul Astorga, Xavi Blanco, Georgios Vasileiou, Eugene Guillaume, Carlos Martorell i drugi.

Pobjedu na kraju odnosi domaći lovac Marco Caballero Gomez s impresivnim kirnjama koje nisu bile jedine ni najveće, ali je njegova žica bila podebljana sa najvećim brojem uglavnom škarpina, šargi i tabinja.

Gledajući sve te žice sa kirnjama i drugom debelom ribom uglavnom izvučenom sa dubina od četrdesetak metara, moram priznati da mi nije bilo do prognoziranja rezultata za sljedeći dan.

Drugi dan je na redu bio Open zbog kojega smo i došli odnosno ekipno natjecanje gdje su sudjelovala sva ova zvučna imena Mastersa pojačana manje ili jednako zvučnim partnerima te Masters 50+, odnosno pojedinačno natjecanje za starije od 50 godina.

Neke ekipe su već najavile ulove bolje nego prvog dana.

Imena su to kojih se i ribe vjerojatno boje, a s obzirom na lovne dubine i ogromno iskustvo tih ekipa na ovom terenu, mi i nismo imali teret velikih očekivanja na leđima. Bez pregleda terena i zbog slabije frekvencije odlazaka na more u zimskom periodu odlučili smo se za taktiku lova u plitkom, na plivanje, tek poneko ‘skakanje‘ na poznate pozicije koje smo siromašno imali.

Jutro natjecanja je bilo za poželjeti, vrijeme idealno. 

Slijedilo je standardno ubacivanje opreme u brodove, oblačenje odijela, isplovljavanje iz poveće luke Palme, te okupljanje dvadesetak brzih gumenjaka na predviđenoj točki ispred grada.

Blaga napetost se osjeti u zraku, ali ne i na našem brodu.

Mi smo opušteni i raspoloženi za šalu i u isto vrijeme koncentrirani.

U drugim brodovima uglavnom vlada tišina, samo poneki španjolski komedijaš i dovikivanje iz broda u brod.

Iz daleka se vidi da se ovdje radi o ‘ozbiljnim igračima‘.

Ubrzo je sudac sirenom označio start natjecanja, a naš gumenjak je na punom gasu krenuo prema liticama koje su ujedno bile i kraj zone ostavljajući prelijepu siluetu grada Palme i velike katedrale iza nas sve dalje.

Drugi većinom idu na pozicije udaljenije od obale ili na pozicije uz obalu odmah blizu grada.

Po liticama i stijenama prepoznajemo prvu poziciju i započinjemo lov.

U more skačemo Pero i ja budući da u moru mogu biti samo dva lovca istovremeno. Vidljivost je odlična, pod morem je živo i užitak je loviti.

Ribe ima na svakom koraku nausporedivo više nego na našim terenima i još su veličine dozvoljene za loviti manje nego kod nas tako da brzo u brodu završava nekoliko manjih, ali validnih šargi i Perina velika kavala.

Odmah u startu zaključujemo da su cipli koji se love u mrtvom valu nervozni te počinjemo loviti ribu po rupama, ipak malo dalje od obale, ali plitko, maksimalno do petnaest metara.

Ubrzo pronalazim kamen iz kojeg u kratko vrijeme izlazi pet drozdova i vrana. Nedugo nakon toga nailazim na bunar sa kavalama i šarzima.

Riba se lako lovi i lov je malo reći zanimljiv, a ja nakon prvih sat vremena pun samopouzdanja.

Saznajem da i Pero istim tempom dodaje ribu barkajolima, a u euforiju me baca zubatac nešto manji od dva kilograma koji je jednostavno legao u posidoniju na dvanaest metara dubine.

Sad već optimistično počinjem razmišljati i o plasmanu i ne želim popustiti već grizem još više i detaljno pretražujem svaki kamen.

Držimo se taktike i velike frekvencije plićih zarona.

Pero i Igor se izmjenjuju u lovu i odmoru, a ubrzo se nažalost mijenjaju i uvjeti u moru.

Diže se vjetar i mijenjajući pozicije dolazimo u malo hladnije more.

I riba ovdje slabije radi, ali svejedno skupljamo još nekoliko šargi, vrana i kavala.

Sreća nas je pomazila i s jednim felunom koji je nepomično lebdio iznad poveće stijene na petnaest metara dubine i brancinom iz rupe na samo dva metra dubine. Svjesni smo da nam broj ulovljenih vrsta i primjeraka može biti od ključne važnosti što nam je i dio taktike koje se do zadnjega čvrsto držimo, a o čemu na brodu u pauzama vodi računa Igor.

Bitan je to dio posla jer se tu dobivaju dodatni bodovi.

Skupljamo kup od deset šaraga i kup od sedam kavala što nam donosi dosta ekstra bodova.

Riba se ponaša dosta drugačije nego u našem moru, ali i puno lakše lovi.

Sat vremena prije kraja natjecanja vjetar se već dobro digao i stvorio val idealan za lov u kraju, ali stari dvotaktni Etec na krmi je počeo prijetiti otkazivanjem poslušnosti tako da smo odlučili napustiti divlje terene i lov završiti blizu sudačkog broda na mjestu starta natjecanja, za ‘ne daj Bože‘ slučaj.

Zbog motora koji povremeno potpuno izgubi snagu u glisiranju konačno prekidamo lov više od pola sata prije kraja natjecanja pa ribu predajemo prvi.

Nešto više od trideset primjeraka od kojih će nam kasnije na vaganju zbog nedovoljne težine otpasti četiri ribe, tri šarga i vrana.

Zadovoljni smo ulovom, ali tek sada kreće lagana nervoza i žal za ne iskorištenim krajem natjecanja i ponekom otpalom ribom.

Ekipe koje dolaze iza nas definitivno imaju manje ribe na žicama, ali dosta ekipa ima velike kirnje koje su ponovno lovili na dubinama od četrdesetak metara.

I druga riba je velika.

Škarpine od preko dva kilograma, šarzi kilaši, velike tabinje i velike kavale.

Cipli koje su lovile ekipe po lukobranima blizu grada su u prosjeku oko kile i ima ih dosta.

Odmah po predaji se vidjelo da će pobjedu odnijeti domaća ekipa ‘Team Sitcolgues‘ s ulovom kirnje od gotovo šesnaest kilograma i jedne manje, te dvadesetak drugih riba. Ostatak plasmana je bilo teško prognozirati samo na temelju viđene predaje.

Na kraju, nakon vaganja posljednje žice, ipak SRD Harpun zadržava treću poziciju iza spomenutog pobjednika Team Sitcolguesa i drugoplasiranog CIASA te osvajamo broncu s najvećim brojem ulovljenih primjeraka i 37035 bodova.

Ceremonija proglašenja pobjednika i dodjela odličja se  nastavlja na kasnoj večeri kakve su na Mallorci u službenim prilikama uobičajene i gdje imamo priliku upoznati i legendu podvodnog ribolova Josea Amenguala te se ugodno družiti s poznatim europskim lovcima.

Kako to obično bude, sutradan tek uz jutarnju mediteransku kavu na nedjeljnom suncu prelijepe Palme shvaćamo da smo napravili odličan rezultat na jednom od najpoznatijih natjecanja u ovom sportu.

Posebne zahvale još jednom, osim spomenutim imenima iz uvoda, idu firmi DiveIN iz Zadra u čijim smo odijelima i opremi više nego ugodno ronili i ovaj put.