Dugi redovi za kupovinu srdele na dubrovačkoj peskariji mogli bi postati duži, čak i posve nestati. Osim što se mijenjaju navike konzumenata, u uvjetima kada je lakše kupiti i obitelj nahraniti mesom ili uvoznim lososom, stižu vrlo zabrinjavajuće vijesti o stoku srdele u Jadranskom moru, koji je pao ispod tzv. B limita - kritične granice kada prijetnja od kolapsa ribljeg fonda postaje iznimno visoka.
- Već po samom ulovu je jasno da je sitna plava riba, srdela, u padu te da su mjere Zajedničke ribarstvene politike Europske unije uistinu potrebne. S obzirom na pokazatelje znanstvenih istraživanja, došli smo do točke u kojoj je bilo moguće uvođenje moratorija na dvije godine, kao zajedničke mjere.
S obzirom da bi to ribarsku flotu i prerađivačku industriju bacilo na koljena, dogovorena je kvota kojom bi se održao respektabilan broj plivaričara, s tim da je za njih bio raspisan tzv. scraping – natječaj za trajnu obustavu ribolovnih aktivnosti. Od 27 prijavljenih, 20-ak ih ispunjava rigorozne uvjete, što je i dalje nedovoljno pa će se, kroz autorizaciju, provesti daljnja restrikcija na način da će se produljiti dozvola uz dodatne uvjete kakve zadovoljavaju određena ribarska plovila – kaže Mato Oberan, predsjednik Ceha za ribarstvo i marikulturu Obrtničke komore Dubrovačko-neretvanske županije.
Jednostavnim rječnikom, EU plaća ribarima povlačenje plovila iz komercijalnog ribolova. Dok se očekuje daljnje smanjenje flote, Europska komisija hrvatskim je ribarima za iduću godinu odobrila ulov 20.000 tona srdela i 8.500 tona inćuna.
Nakon zabrinjavajućih pokazatelja koje su iznijeli znanstvenici s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, iz Uprave ribarstva su predložili produljenje lovostaja na ‘kraljicu Jadrana‘ za dodatnih 30 dana. Dosadašnje mjere očito nisu polučile dovoljno rezultata, a ribari posebno ukazuju na prostorno ograničenje ribolovnog napora.
- Tamo gdje se znanstveno dokaže kako je riječ o području mrjestilišta i rastilišta riblje mlađi, mjere su učinkovite, ali je, gledajući u cijelosti, teško govoriti o učinkovitosti mjera kada imate dva ‘vjetra‘ koja pušu iz suprotnih smjerova, s istim ciljem - klimatske promjene i pojačavanje predacije.
Znanost nam govori o tome kako se srdela ne mrijesti kao nekada, nema dovoljno planktona, a izgledom je mala, mršava i smanjenih masnoća po kojima je prepoznatljiva i prihvaćena kao riba visoke hranjive vrijednosti. Srdela živi četiri ili pet godina i nakon toga biva ulovljena od ribara ili postaje plijenom predatora – kaže Oberan i dodaje kako je u Jadranskom moru sve više dupina i tune kojima je sitna plava riba hrana.
Postoje naznake da su se tune počele mrijestiti u našem dijelu Jadrana. S obzirom na propisanu minimalnu ulovnu veličinu te ribe, među državama se pokušava naći zakonsko rješenje za dodatni izlov tuna u Sredozemnom moru. Dakle, s ovakvim promjenama u moru, da su predložene mjere i višestruko strože, učinak na riblji fond bi bio upitan.
Na području Dubrovačko-neretvanske županije, što se tiče plivaričara, imamo četiri, pet brodova s područja Vele Luke i Trpnja, što je mali broj u odnosu na zadarsko, šibensko, a da ne govorimo o riječkom i istarskom području, kaže Oberan.
- Na ovom području, takva je zapravo općenita slika ribarstva. Naši su ribari nomadi, nerijetko s Korčule idu do Lošinja, čak i Istre, u vrijeme kad je to bilo svrsishodnije u odnosu na sadašnje ograničenje od pet dana ribolova srdele u mjesečno.
Kažu da je pomorski, a ribarski nadasve, kruh sa sedam kora. Došli smo do toga da tu više nema sredine, ostala je samo kora. I kroz povijest je bilo tako, a osobito sada je teško očekivati da bi se netko olako upustio u ribarstvo, kojeg, također, zahvaća trend zapošljavanja radne snage s Istoka na manje zahtjevna mjesta – ističe.
Srdela na dubrovačku ribarnicu stiže s Korčule, Makarske i drugih područja, a navike se mijenjaju pa se riba sve češće kupuje u trgovačkim centrima, ne vodeći računa o porijeklu koliko o cijeni.
- Ovo je prva godina u kojoj su se zaredala tri, četiri, nekad i pet dana uzastopno bez ijedne ribice na našoj gradskoj ribarnici. Događalo se to čak i ljeti i nevezano za vremenske prilike koje bi to opravdale. Posljedica je to niza okolnosti, o kojima sam već ponešto rekao, od sve manjeg broja ribara do zaokreta u prehrani i sve veće konzumacije mesa koje je, u odnosu na ribu, češći odabir zbog cijene, načina kupnje i obrade.
Kao ribar i česti prodavač na ribarnici, vidim da je sve manje starije populacije koju sam ranije redovito viđao, a jedan kupac manje znači kilo ribe manje u prodaji. Kad se sjetim izbora i količine ribe u predratno i poratno vrijeme, to je jedna sasvim druga slike od ove koju imamo, osobito s padom cijene mesa od ulaska u EU.
Za pet eura možete kupiti komad mesa, a za taj se novac od ribe može kupiti samo srdela. Konzumacija se svela na petak, a s ovakvim padom potražnje, ribari ne mogu opstati. To je taj začarani krug – kaže sugovornik.
Na restoranskim se jelovnicima sve rjeđe nađe čitava, a sve češće filetirana, zaleđena i uvozna riba. Umjesto na svojoj, stanovnici Dubrovnika pasu oči na zagrebačkoj ribarnici gdje je ponuda neusporedivo veća, a riba ponekad i svježija od one koja se nađe na gruškoj ili bilo kojoj drugoj peskariji na obali, udaljenoj samo nekoliko metara od mora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....