Toga je dana sve počelo plitkim zaronima i fantastičnim prizorima plesa malih riba koje su bile gusto razasute po plićaku i plesale u kurentu.
Vidljivost je bila izvrsna, ali termoklin je bio ledeno hladan, oštar kao britva, čekao je samo pet metara ispod površine mora i rezao do kosti.
Predatori su bili potpuno nezainteresirani.
Poput nekakvih ljenjivaca patrolirali su svojim teritorijem i na najmanji šum klizili su u dubinu.
Sunce je već bilo visoko i razmišljao sam kako bi bilo mudro zamijeniti veliku podvodnu pušku manjom i barem isprobati neku drugu tehniku podvodnog ribolova, zaviriti možda u dublje rupe i pukotine pa pokušati tamo nešto uloviti.
Tiho sam usidrio svoj gumenjak na podvodnom grebenu, koji je izgledao kao ogromno tijelo pretpovijesne životinje pod morem.
Leđa su mu bila uska i izbrazdana, obrasla podvodnim raslinjem.
Dovoljan je bio jedan pogled da zaključim kako ovuda definitivno prolaze i velike pelagične ribe pa tako, ipak opremljen velikom puškom, tiho klizim u dubinu.
Nakon nekoliko zarona, pronalazim velike gofove u kristalno čistom podmorju.
Na samom početku ronjenja primjećujem velike zubace, koji su mojim uronom trenutno nestali negdje u plavetnilu.
Padam pored velikog kamena koji leži u polju posidonije.
Na dnu je hladno, a male ribe se kreću polako i lijeno, kao da su utrnule od hladnoće.
Pet ili šest ogromnih riba također se polako kretalo, lebdeći iznad dna kao u transu, nježno se milujući.
U tom krugu, u sredini je plivao ogromni gof, težak možda trideset ili više kilograma.
Je li to možda bila ženka, okružena manjim mužjacima?
Njihovo ponašanje bilo je slično bračnom plivanju cipala, koji se guraju i gužvaju oko velike i glomazne matice.
Sakrio sam se iza čuperka morskih algi, uživajući u pogledu, ali istovremeno nervozno smišljajući plan kako doći do ulova.
Ljubavni konvoj počeo se polako kretati, a ja sam pažljivo plivao prečacem kroz rastresito kamenje i vegetaciju kako bih došao do njih.
Pažljivo sam se povukao, namjestio pušku i na nekoliko trenutaka izgubio iz vida velike gofove.
Ribe se uopće nisu uplašile već su polako nastavile svoje putovanje.
Postavio sam se malo niže od njih i nepomično virio iz svog skrovišta.
Mogao sam vidjeti šest velikih glava koje su bešumno klizile prema meni bez ikakve sumnje. Za nekoliko trenutaka najveća bi riba trebala biti sa mnom.
I onda je na moju veliku žalost, manja i znatiželjnija riba preuzela vodstvo u jatu plivajući brže prema meni.
Znatiželjno me gledala, udaljena samo tri metra od vrha puške.
Više nisam mogao čekati da najveća riba priđe.
Bilo je sad il‘ nikad.
Odapeo sam strijelu i ulovio malog, ali prekrasnog gofa, teškog sedamnaest kilograma.
Ostatak jato je panično pobjegao.
Još sam neko vrijeme ležao na dnu i gledao za velikom ženkom koja je ponovo bila na čelu jata bježeći od mene sa svojim ljubavnicima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....