Premda je u ne tako davnoj prošlosti stakloplastika bila temeljni konstrukcijski materijal, danas je kompozitni grafit najkorišteniji materijal u izradi ribolovnih štapova.
Budući da je grafit po strukturi vrlo krt i krhak, samo zahvaljujući posebnim tehnološkim postupcima, kakav je primjerice howald proces dobija se posebno žilava struktura koja štapove čini elastičnima i savitljivima.
Pritom se u brojne slojeva grafitnih vlakana dodaju raznorazni materijali poput kevlara, stakloplastike ili metalnih niti koje mu, u kombinaciji s posebnim načinom pletenja, daju određenu kvalitetu.
Na deklaracijama štapova su često istaknute oznake poput IM6, IM8 ili IM10 koje govore o čistoći grafita, a što zapravo ima više značaja za proizvođača i trgovca nego za krajnjeg korisnika.
Danas se stakloplastični puni štapovi namijenjeni obalnom ribolovu rijetko gdje još mogu naći i to mahom kod kolekcionara ili starijih ribolovaca koji još uvijek čuvaju svoju staru opremu.
U principu je stakloplastika na većini štapova, ako izostavimo big game segment, prisutna samo u vršnim segmentima koji su kao takvi upravo savršeni za detekciju griza pri čemu su i ovdje grafitni vrhovi daleko ispred stakloplastike ponajprije po osjetljivosti u detekciji griza.
No ta bi priča o grafitnim štapovima mogla uskoro stati rame uz rame priči o stakloplastičnim štapovima jer se najavljuje potpuno povlačenje karbonskih vlakana iz bilo kakve proizvodnje, a što onda podrazumijeva i proizvodnju ribolovnih štapova.
Europski parlament je nedavno završio nacrt revizije Direktive o vozilima na kraju životnog vijeka koja regulira rastavljanje i recikliranje vozila želeći ih učiniti ekološki prihvatljivijima.
U toj su reviziji upravo karbonska vlakna klasificirana kao štetni materijal koji će kao materijal već za nekoliko godina u proizvodnji biti potpuno zabranjen.
Ovaj je zaključak jedinstven po mnogočemu, a ponajviše po tome što je prvi puta u svijetu netko proglasio grafit štetnim.
Naravno, ribolovna industrija je ovom revizijom poprilično ugrožena no najviše štete će pretrpjeti Toray Industries, Teijin i Mitsubishi Chemical, tri japanske tvrtke koje zajedno drže 54 posto svjetskog tržišta karbonskih vlakana, a za Toray Industries su u Europi, nakon zrakoplova i vjetroturbina, automobili s preko 50 posto udjela treći najveći segment poslovanja, tako barem tvrdi Nikkei Asia.
Objašnjenje svega se bazira na tvrdnji prema kojoj karbonska vlakna vezana smolom, nakon odbacivanja dospijevaju u zrak gdje onda mogu uzrokovati kratke spojeve u strojevima, ali i zdravstvene probleme kod ljudi nakon što dođu u kontakt s kožom i sluznicom.
Budući da EU grafit kao materijal smatra toliko opasnim, do zabrane upotrebe grafita u proizvodnji bi trebalo doći, naravno, na razini EU i to već 2029. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....