NEMA STRAHADr. Alen Soldo o dugonosoj psini: skače u vis do devet metara, a čovjeka će napasti samo slučajno

Psina dugonosa, lat. Isurus oxyrinchus, je službeni hrvatski naziv morske psine koju u zadnje vrijeme mnogi pogrešno nazivaju mako, kopirajući engleski naziv.

Ta vrsta morskog psa je rijetka u Jadranu jer smo od 19. stoljeća zabilježili tek šezdesetak nalaza. Posljednjih desetljeća prošlog stoljeća čak je bila sumnja da je nestala iz Jadrana jer je u znanstvenom radu, moje malenkosti i prof. Ivana Jardasa, iz 2002. godine, zadnji nalaz bio zabilježen 1972. godine kod Glavata blizu Mljeta.

Nestanak psine dugonose se nastavio i kasnije tako da je prošlo više od četiri desetljeća dok se napokon nisu počeli pojavljivati novi primjerci, najčešće mali, duž albanskih i crnogorskih obala, a kasnije i u našem dijelu Jadrana.

Status psine dugonose u Mediteranu, se označava kritično ugroženim radi drastičnog pada populacije, za koju se pretpostavlja da je upravo izolirana u tome području, tj. da ne dolazi do miješanja sa atlantskom populacijom.

U Jadranu joj je status isti, s naznakom da je u hrvatskim vodama proglašena strogo zaštićenom vrstom.

Stoga je izuzetno značajno da se psina dugonosa počela pojavljivati i u srednjem Jadranu, a također, ako je vjerovati veličini od blizu 4 metra, sukladno procjeni profesionalnog ribara Antuna Roce koji ju je nedavno  snimao dok je jela njegovu ulovljenu tunu južno od Blitvenice, ovdje se radi o potpuno odraslom primjerku, i to najvjerojatnije ženki.

Zanimljivo je da je početkom ljeta drugi profesionalni ribar Tonći Alajbeg snimio video morskog psa u susjednom području između Šolte i Visa, koji nažalost nije mnogo otkrivao jer nisu snimljene prepoznatljive karakteristike, ali prema njegovom osobnom svjedočanstvu, također se radilo o psini dugonosoj slične veličine.

Razumljivo, nemoguće je ustvrditi da se radi o istom primjerku, ali obzirom da je takva veličina poprilično rijetka, postoji značajna mogućnost da se radi o istoj ženki.

Kako je ova posljednja snimka nastala dok još traje ljetna sezona, jasno kako se mnogi pitaju, kao i obično kada su morski psi u pitanju, da li postoji realna opasnost za čovjeka.

S obzirom na to da je psina dugonosa, uz atlantsku psinu, jedini jadranski bliski srodnik velike bijele psine, postoji potencijalna opasnost.

Ipak, za razliku od velike bijele, psina dugonosa, kao i atlantska psina, drži se uglavnom otvorenog mora čime je automatski interakcija sa ljudima drastično smanjena.

Također, dosad je zabilježeno tek desetak napada na ljude koji se pripisuju toj vrsti pri čemu se za većinu smatra da su bili provocirani na neki način od strane čovjeka.

Također, za rijetke „neprovocirane“ napade podaci pokazuju da je psina dugonosa napala čovjeka, ali ne smatrajući ga plijenom, već u skladu s nekakvom obrambenom taktikom s ciljem „branjenja“ teritorija.

Nažalost, brzina i povelike čeljusti rezultiraju da su žrtve uglavnom stradale od iskrvarenja.

Inače, iako psina dugonosa ima mnoštvo zanimljivih i posebnih karakteristika izdvojimo brzinu jer je po mnogima najbrža riba na planeti.

Naime, jednoj vrsti sabljarke, koja ne živi u našim morima, izmjerena je brzina kretanja od 112 km/h i to je do danas službeno najviša zabilježena brzina neke ribe.

Psina dugonosa je zasigurno najbrži morski pas, ali kao i kod većine drugih većih morskih pasa podaci o biologiji i ekologiji ove vrste su vrlo sporadični, tako da je i mjerenje brzine ovoj psini rijetko uspješno rađeno.

Najbržem primjerku dugonose psine je izmjerena brzina od 95 km/h, što je ipak manje od brzine navedene sabljarke.

Ipak, ono na čemu se zasniva teorija o psini dugonosoj kao najbržoj ribi je potvrđena činjenica kako je navedena najbrža sabljarka često nađena u želucu dugonose psine, što logički upućuje na mogućnost kako je psina ipak brža.

Također, kao potporu toj teoriji, nedavno su istraživači metodom povlačenja mamca proračunali brzinu jednom manjem primjerku od 110 km/h, ali kako su prilikom izračuna koristili nekoliko varijabli, ova brzina se ipak ne može uzeti sa sigurnošću.

Također, skokovi iznad vode su mnogo puta zabilježeni za ovu vrstu i smatra se da bez problema može skočiti 6 metara iznad površine, dok neki vjeruju da je ta visina čak i veća, tj. oko 9 metara.

S obzirom na neka videa koja kruže medijima, ako su vjerodostojna i stvarno snimljena u Jadranu, može se reći da se najbolji skakač napokon vratio kući da tu i ostane.