Bija je to mali litnji ritual. Kad bi nan picigin na Bačvice potrošija zadnju kapju force, ka krepani bi se točali u teplemu plićaku, ličili rane. Vapor Nazor je već proša pô bračkega kanala, šta oće reć da je oko jedan i kvarat, vrime je za ić doma na obid. Vajalo se oprat, zatrkat na malo dubje, izbacit salbun iz mudantini, a ubacit balunčić unutra. Onda bi ka dupin, rašireni ruk, elegantno skaka na glavu desetak puti izasebice put Brača, dokle god bi se moga nogan odgurnjivat o salbuna. E, a onda je vajalo uvatit arje koliko god moreš i zadnjin skokon zaronit. I ronit, dida Ivan bi reka norit, sve do mojih – nevidljivih sika. Evo, oma su tu, još malo… da nisan... falija smjer... ne moren višje... ala eno iii‘... Uuuf, evo naše tajne – sike.
Ovi put san usp...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....