Nakon što je prvo izdanje iz 2018. godine bilo rasprodano, spisateljica Bruna Bajić reizdala je knjigu "Modri horizonti i njihovi čuvari". Riječ je o jedinstvenoj multimedijalnoj knjizi koja donosi 12 priča, 24 ilustracije i USB s glazbom i naracijom, stvarajući prostor sigurnosti, blizine i emocionalnog kontinuiteta za djecu u trenucima kad im nedostaje roditelj na moru.
Dio je to opusa "Modri kavez", višegodišnjeg umjetničkog i dokumentarnog projekta posvećenog životima pomoraca i njihovim obiteljima. Upravo iz tog plavog, intimnog svijeta nastala je i knjiga "Modri horizonti i njihovi čuvari", posveta djeci, a posebice djeci pomoraca, njihovim emocijama, snovima i svim onim slojevima koji prate odrastanje kad je jedan roditelj često daleko. Osim te knjige i filma, "Modri kavez" čini i knjiga "Redateljski memoari: Put u Modri kavez."
- Ovo reizdanje je za mene velika i istinska radost. Kada je knjiga prvi put objavljena 2018., nastala je iz potrebe da svom unutrašnjem djetetu, ali i svoj djeci pomoraca, dam sigurno mjesto za njihove osjećaje. "Modri kavez" je projekt koji je nastao iz mog filmskog i umjetničkog rada, pa je za mene posebno značajno vidjeti kako se knjiga vraća djeci u ruke i na tome sam zahvalna svim pomagačima na putu od dizajnerice Doris Živalj koja je sa mnom na svim mojim umjetničkim projektima svojim čudesnim talentom vizualizacije identiteta projekta i ilustracija I i Ozrenu K. Glaseru koji je važan dio glazbene niti cijelog projekta.
Moram spomenuti i Orca Crew Croatia, Sanja Markoč Jazavac, divne ljude koji u pomorcima ne vide samo brojeve, već ljude, Implant Centar Frančić i IPD Academy, čija je edukacija iz tjelesno orijentirane psihoterapije produbila moj rad s emocijama, tijelom i dječjom psihologijom - kazala je Bruna.
Njezina knjiga okrenuta je djeci. Dok film "Modri kavez" (može se pogledati preko platforme Gumroad, a uskoro i na USB-u) govori o identitetu kroz oči odraslog čovjeka i odrasle odgovornosti, knjiga govori o emocijama kroz prizmu djeteta. O sigurnosti, rastancima, čuvarima, sigurnosti, obiteljskom gnijezdu i svi elementi zajedno stvaraju vizualnu, zvučnu, jezičnu i emocionalnu sinesteziju.
Kako je autorica po struci magistra filma, medijske umjetnosti i animacije, a educirala se i u području tjelesno orijentirane psihoterapije, njezini umjetnički radovi usmjereni su i bave se emocijama.
- Tjelesno orijentirana psihoterapija pomogla mi je bolje razumjeti kako djeca doživljavaju razdvojenost, strah, radost i povezanost kroz cijelo svoje biće, a ne samo kroz misao i riječi. Ove priče su mali emocionalni rituali, napisani tako da dijete kroz tekst, ilustraciju i zvuk može osjetiti sigurnost. A moje formalno obrazovanje iz filma i animacije pomoglo mi je stvoriti atmosferu koja se „vidi“ i „čuje“ multimedijalni svijet u kojem se emocije lakše nose.
Željela sam da knjiga bude iskustvo. Djeca se vežu za ritam, glas, boju, melodiju — zato je svaki segment knjige pažljivo promišljen. Priče su nastajale iz mog vlastitog iskustva, iz jednog univerzalnog emocionalnog prostora kojem iskustvo i prolazak kroz isto daje tu notu povezanosti i razumijevanja koju djeca s lakoćom osjete. Kad se roditelj sprema na dugu plovidbu, priče i glazba može biti djeci izvor utjehe, kontinuiteta i rituala koji ostaje, a drugom roditelju svjetionik na putu utjehe.
Svakako je knjiga namijenjena za svu djecu, ali poseban okus će svakako imati djeci koja žive u stalnim rastancima - ispričala je otkrivajući kako joj je najveći izazov bio kako jednostavnim jezikom, bez patetike i bez umanjivanja, progovoriti o kompleksnim dječjim emocijama.
- Drugi izazov bio je balans između dokumentarnog i poetskog: da tekst bude topao, ali i univerzalan, s elementima života, ali i fantazije koja iscjeljuje ponekad gorke osjećaje, nenasilno i kroz latentnu podršku. I naravno, logistički dio: povezati ilustracije, tekst, glazbu i naraciju u cjelinu, isfinancirati, obavijestiti publiku. Sve je to jedna još dimenzija stvaralačkog procesa, jer knjiga ima jedan zadatak: ne ostati na polici već putovati ka onome tko je treba i traži - kaže Bajić.
Konačno, djeci pomoraca uputila je poruku:
- Hrabrost je sposobnost da se povjerite i tražite zagrljaj i sigurnost kada vase biće to treba.
Željela bih da znaju da je njihova ljubav prema roditelju koji je na moru velika, snažna i vrijedna. Obostrana. I da je sasvim u redu ponekad biti tužan, zbunjen ili ljut — jer sve te emocije govore samo jedno: da osjećate, volite i da postojite. A ljubav i te bezvremene vrijednosti, upravo su one najveći čuvari svih modrih horizonata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....