A ko će ga znat, ko to miša juske sudbine. Niki judi putujedu sviton, pa na drugoj strani balote, daleko od svoga mista, pronađedu svoga čovika, svoju ženu, i tot stvoridu dom, dobijedu dicu, kojima je sad to – rodno misto.
A drugi se ne maknedu od svoga dvora, a jopet nađedu svoju sriću, svoju curu, momka, svoju sriću i jubav...
Tako se desilo i našin današnjin junacima ove istinite priče, našoj Marici i našemu Tonču. Rodili su se u istome malomen mistu, naravski – uzmore. Rodne su in kuće bile odma uz rivu, šta bi se danas reklo – prvi red odmora.
Pa su se tako več ka dica skupa igrali po cili dan. Skupila bi se ekipa, to ka klapa, pa bi se počelo igrat na vatalo i na kukalo, pa na neka–tuče neka–tuče, a posli na graničare, na balun (na male branke, nanogu, naglavu,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....